U porodicu Jajalo uskoro stiže i jedna djevojčica što predstavlja posebnu radost mami koja žudi da konačno dotjeruje i jednu curicu.
"Bilo bi jako lijepo imati jednu djevojčicu, i ako je vjerovati doktorima, ona nam uskoro stiže. Malo mi je neobično, i nekako još ne mogu vjerovati, ali iskreno, žudim da opustošim sve police sa haljinicama i cipelicama."
Kako je vezana za svoju porodicu, Ivana koristi svaku priliku da dođe u Mostar, no ovo je prvi put nakon nekoliko godina da je cijela porodica na okupu.
"U posljednjih pet godina, ovo je prvi put da smo svi zajedno bili u Bosni i Hercegovini duže od dva tjedna. Inače, dolazim sama sa djecom svako ljeto i svaku zimu na barem mjesec dana. Jako sam vezana za svoju obitelj u Mostaru, a i grad mi nedostaje, pa koristim svaku priliku za posjete."
Ivana i Mato posljednjih godina žive u prekrasnom kvartu Kelna. Dijelu koji se nalazi na rubu šume, ispunjen jezerima i stazama za šetnje. Ono što ovom paru nedostaje je više sunca (na koje je posebno Ivana navikla) i kažu mnogo više druženja.
Kao majci troje djece Ivani dani ne liče jedan na drugi. Nekada kaže prođu u trenu, a nekada im nema kraja. Noćne dežure zbog najmlađeg sina koji je još uvijek beba, pokrivanje druge dvojice, presvlačenja, hranjenja, uspavljivanja, šetnje i grljenja, aktivnosti su kojima nema kraja. Reklo bi se iscrpljujuće, no kada vidite Ivanu shvatate do je to njen fitnes, njena hrana, radost...
Prioriteti su se malo promijenili tako da je Ivana svoj postdiplomski studij na kratko stopirala. Ispiti su, kaže, već odavno položeni, no na pisanje završnog rada se čeka... Šaljivo kaže kako svaki put planira pisanje nakon poroda i tako godinama. Ipak u vrtlogu svih obaveza Ivana ostaje odana svojoj velikoj ljubavi, pisanju.
"To što moj rad nije javan, ne znači da nije aktivan. Radim na svojim materijalima, pišem pjesme, scenarije za kazalište i film, radim na dječijim bajkama, a odnedavno pišem priču za animirani dječiji film. Uživam u mom radu, sebično zgrabim sat-dva navečer kad svi spavaju, i pustim maštu da me preuzme."
Ivana je napisala scenarij i tekstove za mjuzikl Zabranjeni grad (The City of Burning Bridges) zbog čega je nekoliko puta nagrađena, i to van naših granica. Ovaj mjuzikl je priča o zabranjenoj ljubavi smještenoj u poslijeratni Mostar.
"Moj mjuzikl je jedan veliki san koji još nije postao stvarnost. Iskreno, ne lomim se previše, umorila sam se od borbe s našim sustavom, scenom, umjetnicima... ja radim svoj posao, pišem, sudjelujem na natjecanjima i sl., nekad će to valjda doći na svoje.
Prošle godine u aprilu sam opet bila u Americi, gdje sam osvojila tri nagrade: Love Unlimited Film Festival & Art Exhibition i Los Angeles 2012, Best of Fest Award (Music Category - The City of Burning Bridges; People Choice's Award in Scripts (Music Category) - The City of Burning Bridges; Script Reading Exhibition Award in Scripts (Music Category)- The City of Burning Bridges. A već prije sam postigla sljedeće rezultate: Moondance International Film festival 2011, Finalist in category Musical Feature Screenplay, The City of Burning Bridges, Hollywood screenplay contest 2011, Grand Prize Winner in category Stage play, The City of Burning Bridges, New York screenplay contest 2012, Park Avenue Award Winner in category Stage play, The City of Burning Bridges, California Film Awards 2012, Official Finalist in category Feature Screenplay - The City of Burning Bridges, London Film Awards 2012, Best Stage Play - The City of Burning Bridges."
Bez obzira na uspjehe koji su se nizali proteklih godina Ivana ne žudi za scenom koja joj, kako kaže, nikada nije ni bila privlačna. Zato su, pojašnjava, Divlje ruže i bile duo.
"Što se mene tiče, meni je bilo najljepše iza scene. Zato su Divlje ruže uvijek bile duo, i pokraj sebe sam uvijek imala nekog tko je volio svo to blještavilo više od mene. Djevojke s kojima sam pjevala bile su rođene za scenu, a ja sam uvijek imala osjećaj da tamo ne pripadam. Željela sam da pišem pjesme, da prenosim emociju, i stvaram nešto sto će ljudima postati blisko, a ne da moja vizualnost bude u prvom planu. Najsretnija bih bila da izdam album za kućno slušanje i da nikad ne moram ni na nastup, niti na bilo koji javni istup. E, to bi za mene bilo ispunjenje sna."
Kako je ovaj mladi i vrijedni par u Sarajevu boravio prvenstveno zbog Matinog angažmana u FK Sarajevo, interesiralo nas je da li je u bosanskohercegovačku prijestolnicu došao zbog izazova ili želje da održi formu.
"Ja sam profesionalac. Za mene je ovaj klub jednako bitan kao što bi bio i onaj u ligi petice. Dolazak u Sarajevo bio je izazov, a ujedno i kompromisno održavanje moje forme."
Kaže da je u posljednje vrijeme često odgovarao na pitanje o eventualnim mogućnostima ostanka u Sarajevu i naredne godine te da s ovim klubom zaigra u Evropi. No, njegov odgovor za sada je negativan, jer kako kaže, to za sada isključivo iz sportskih razloga nije realna opcija.
Ovaj sjajni fudbaler, s obzirom na prirodu posla koji radi, često je odsutan i kako kaže propušta važne trenutke u odrastanju svoje djece.
"Nažalost propuštam neke bitne trenutke poput rođendana, prvih koraka i sl., no, zato u slobodno vrijeme dajem svoj maksimum da im to sve nadoknadim. Za mene je obitelj broj jedan, bez konkurencije!"
sport.ba @sport.ba