Svjetsko prvenstvo se sve više bliži, a danas ćemo vam predstaviti grupu E. Vjerovatno jednu od najdosadnijih. Francuzi su izraziti favoriti, a iza njih slijede Švicarci. Tu bi se vjerovatno trebao umiješati i Ekvador, dok mnogi unaprijed otpisuju Honduras.
Francuska
Francuska reprezentacija, inače poznata po svom multi-kulturalnom identitetu, osvojila je naslov svjetskog prvaka, dva naslova evropskog prvaka, Olimpijski turnir i dva Kupa konfederacija.
Nakon što su 2001. godine osvojili Kup konfederacija postali su jedina reprezentacija, uz Argentinu, koja je osvojila tri najvažnija turnira u organizaciji FIFA-e.
Njihova pobjeda od 3:0 1998. godine protiv Brazila u finalu Svjetskog prvenstva na domaćem terenu stigla je dosta kasno. Francuzi su bili glavni pokretači stvaranja FIFA-e, UEFA-e, Svjetskog i Evropskog prvenstva, te klupskih takmičenja.
Ipak, sve do te pobjede protiv Karioka, Francuzi su osvojili samo naslov na Evropskom prvenstvu 1984. i olimpijsko zlato. Prva tri svjetska prvenstva za njih su bila prava katastrofa i sve do 1950-tih, kada je Stade de Reims stigao do dvije uzastopne završnice Evropskog kupa, stvari nisu išle nabolje.
U tom su klubu igrali Raymond Kopa i Just Fontaine – dva velika igrača i ključni fudbaleri reprezentacije na SP-u 1958. godine (13 pogodaka Fontainea na tom SP-u još su uvijek rekord).
Uspjeh francuskih klubova na međunarodnoj sceni činio se nedohvatljiv sve do 1993. godine, kada je Marseille s 1:0 savladao Milan i osvojio Kup prvaka. Francuska je poludjela, ali samo nakratko. Za manje od mjesec dana Marseille je brujao o skandalu oko namještanja utakmice koji ih je spriječio u odbrani naslova, uzrokovao ispadanje u niži rang, uz suspenzije i tužbe protiv igrača i službenika, uključujući i predsjednika kluba Bernarda Tapieja.
Kada je riječ o međunarodnoj sceni, Michel Platini je u selekciju stigao 1970-ih i pretvorio Francusku u jednu od najatraktivnijih evropskih selekcija. Platini, vezni igrač nevjerovatne vještine, vizije i elegancije, nadahnuo je Galske pijetlove da stigne do završnice čak tri svjetska prvenstva (1978., 1982. i 1986.).
Najveći dan francuskog fudbala, kada je ova selekcija napokon postala prvak svijeta, bio je kada su Trikolori s 3:0 ispratili Brazilce kući (dva pogotka Zinedine Zidanea i jedan Petita). Slavlje u Parizu opisano je najvećim nakon Francuske revolucije.
Dvije godine kasnije Francuzi su osvojili i naslov evropskog prvaka, pobijedivši "zlatnim pogotkom" Italiju u finalu.
Nakon osvojenog svjetskog prvenstva 1998. godine i evropskog 2000., Francuska je prvi puta u svojoj historiji zasjela na prvo mjesto najboljih reprezentacija svijeta prema službenoj listi FIFA-e.
Nakon katastrofalnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine, dogodile su se velike promjene unutar same federacije koje su rezultirale ostavkom dotadašnjeg predsjednika Jeana-Pierrea Escalettesa i dovođenjem sada već bivšeg selektora Laurenta Blanca.
Aktuelni selektor Galskih pijetlova je Didier Deschamps, bivši reprezentativac i kapiten generacije koja je 1998. i 2000. godine postala svjetskim i evropskim prvakom, a koji je na to mjesto zasjeo nakon Evropskog prvenstva u Ukrajini i Poljskoj 2012. godine.
Do sada su Francuzi nastupili na 13 svjetskih prvenstava, a igrač s najviše nastupa u reprezentativnom dresu je Lilian Thuram, koji je dres svoje zemlje oblačio 142 puta. Postigao je dva pogotka, a interesantno da je oba dao u polufinalu Mundijala 1998. protiv Hrvatske.
Iza njega, po broju nastupa, slijedi Thierry Henry (123 nastupa – 51 gol), koji je ujedno najbolji strijelac u historiji ove selekcije.
Galski pijetlovi su trenutno 16. selekcija svijeta.
Na SP su stigli tek nakon baraža. Grupno takmičenje su završili na drugom mjestu, iza Španaca, a u doigravanju su na jedvite jade izbacili Ukrajince. Naime, u gostima su poraženi 2:0, dok su kući, uz malu pomoć sudija, slavili 3:0.
Spisak za Mundijal u Brazilu
Najveće je iznenađenje svakako izostavljanje veznjaka Samira Nasrija, ponajboljeg igrača novog engleskog prvaka Manchester Cityja. Nasri je dosad odigrao 41 utakmicu za Tricolore, ali Brazil neće vidjeti, baš kao ni njegov klupski saigrač Gaël Clichy i defanzivac Monaca Eric Abidal.
"Odabrao sam najbolju ekipu, a ne nužno 23 najbolja pojedinca", obrazložio je Didier Deschamps svoj izbor.
Glavna zvijezda Galskih pijetlova trenutno je Franck Ribery, sjajno krilo minhenskog Bayerna, a ističe se i mlada zvijezda Juventusa Paul Pogba, kao i Karim Benzema iz evropskog prvaka.
Francuska reprezentacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu:
Golmani: Hugo Lloris (Tottenham), Steve Mandanda (Marseille), Mickaël Landreau (Bastia).
Odbrana: Raphaël Varane (Real Madrid), Mamadou Sakho (Liverpool), Mathieu Debuchy (Newcastle), Laurent Koscielny (Arsenal), Lucas Digne (PSG), Eliaquim Mangala (Porto), Bacary Sagna (Arsenal), Patrice Evra (Manchester United).
Veznjaci: Yohan Cabaye (PSG), Paul Pogba (Juventus), Blaise Matuidi (PSG), Moussa Sissoko (Newcastle), Clement Grenier (Lyon), Rio Mavuba (Lille), Mathieu Valbuena (Marseille).
Napadači: Karim Benzema (Real Madrid), Antonie Griezmann (Real Sociedad), Olivier Giroud, (Arsenal), Franck Ribery (Bayern), Loic Remy (QPR).
Švicarska
Švicarska fudbalska reprezentacija je poznata kao Schweizer Nati na njemačkom, La Nati na francuskom, i Squadra nazionale na italijanskom jeziku.
1954., bili su domaćini Svjetskog prvenstva, dok su 2008. zajedno s Austrijom bili domaćini Evropskog prvenstva.
Najveći uspjeh na svjetskim prvenstvima bilo je četvrtfinale, koje su dosegli tri puta (1934., 1938. i 1954.).
Švicarci su, kako je sjedište FIFA-e i UEFA-e u Švicarskoj, uvijek bili u prednjim redovima svjetskog fudbala, ali nikad nisu ništa osvojili. Razvoju fudbala u ovoj zemlji krajem 19. stoljeća pomogli su Britanci, što je i više nego vidljivo u nazivima dvaju najboljih fudbalskih klubova: Grasshopersa iz Ciriha (engl. skakavac) i Young Boysa iz Berna.
Oni uz Servette iz Ženeve vladaju tamošnjim fudbalom, ali bez ikakvih značajnijih uspjeha u Evropi. Reprezentacija je ipak imala nešto više sreće, posebno 1920-ih i 1930-ih, kada su na Olimpijadi 1924. bili drugi, a 1934. i 1938. otišli do četvrtfinala svjetskih prvenstava.
Najpoznatiji igrači iz tog doba bili su braća Abegglen, Max i Andre, koji su zajedno postigli više od 60 golova. Čovjek zaslužan za taj uspjeh bio je Karl Rappan. On je stvorio takozvani sistem "švicarske zakovice", kojem je svojstven slobodan igrač koji se u odbrani kreće kao libero. Rappan je ovu zemlju odveo na četiri od pet mundijala u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. Najveći uspjeh postižu 1954., kada su kao domaćini stigli do četvrtfinala.
Poslije 1966. nisu se uspjeli plasirati na šest uzastopnih svjetskih i sedam evropskih prvenstava, a povratak je počeo pod vodstvom Engleza Roya Hodgsona.
Na EURO 1992. godine nisu se uspjeli plasirati, ali su učestvovali na SP 1994. i EP 1996. i 2004. godine. Propustili su mundijale 1998. i 2002., kao i EP 2000. i 2012.
Interesantno je da će ih nakon Mundijala u Brazilu preuzeti Sarajlija Vladimir Petković, koji je donedavno vodio Lazio.
Na Mundijal su se plasirali kao prvoplasirani u Grupi E, sa čak sedam bodova ispred prvog konkurenta - Islanda.
Selektor Švicarske Ottmah Hitzfeld objavio je spisak igrača za nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, koje se održava od 12. juna do 13. jula. Na spisku se našao i nekadašnji potencijalni reprezentativac BiH, Haris Seferović, koji se ipak odlučio za ovu selekciju.
Glavne zvijezde u Brazilu bit će Valon Behrami i Gökhan Inler (Napoli), te Xherdan Shaqiri (Bayern München) i Admir Mehmedi (Freiburg). Ovo je selekcija koja bi uz Francusku trebala u drugi krug SP-a definitivno.
Na spisku se nalaze 23 igrača:
Golmani: Diego Benaglio (Wolfsburg), Roman Bürki (Grasshopper), Yann Sommer (Basel).
Odbrana: Johan Djourou (Hamburg), Michael Lang (Grasshopper), Stephan Lichtsteiner (Juventus), Ricardo Rodriguez (Wolfsburg), Fabian Schär (Basel), Philippe Senderos (Valencia), Steve von Bergen (Young Boys), Reto Ziegler (Sassuolo).
Vezni red: Tranquillo Barnetta (Eintracht Frankfurt), Valon Behrami (Napoli), Blerim Džemaili (Napoli), Gelson Fernandes (Freiburg), Gökhan Inler (Napoli), Xherdan Shaqiri (Bayern München), Valentin Stocker (Basel).
Napad: Josip Drmić (Nürnberg), Mario Gavranović (Zürich), Admir Mehmedi (Freiburg), Haris Seferović (Real Sociedad), Granit Xhaka (Borussia Münchengladbach).
Ekvador
Ekipa koja će igrati za svog preminulog drugara. Ukratko ovo je opis ekvadorske selekcije.
Između 1938. i 1975. godine ova selekcija pobijedila je u samo osam utakmica. Da, dobro ste pročitali. Samo osam. Ipak, postupnim napretkom kvalificirala se na Mundijal 2002. (njihov prvi), gdje su izgubili od Italije i Meksika, ali su zato savladali Hrvatsku i tako narušili odnos snaga u grupi.
Što se klupskog fudbala tiče, spomenut ćemo Barcelonu iz Guayaquila, koja je igrala u završnici Copa Libertadores 1990. godine.
Drugi nastup na SP-u zabilježili su 2006. godine, kada su uspjeli doći čak do osmine finala, ali su ih Englezi tu nadigrali s 1:0.
Ovo će im biti treći nastup na mundijalima, a najbolji rezultat na Copa Américe bio im je četvrto mjesto 1993.
Krtitičari reprezentacije njihov uspjeh pripisuju samo uvjetima i aklimaciji na kojoj igraju u Quitu (stadion se nalazi 2600 metara iznad nivoa mora).
Christian Benitez je do skora bio najbolji golgeter ekvadorske reprezentacije. U Evropi ga se nismo baš nešto mnogo nagledali, igrao je za Birmingham, gdje baš i nije blistao. Ipak, postepeno je izrastao u sjajnog napadača.
Nastupajući za El Nacional, zatim za meksičku Santos Lagunu, a po povratku iz Engleske i za meksičku Americu, postigao je 135 golova na 288 utakmica, osvojivši četiri titule.
A onda, iznenada, njegov život se ugasio 29. jula 2013. Imao je samo 27 godina.
Čitav ekvadorski fudbal je pun iznenadih događaja. Prvo su iznenadili sami sebe, odbivši da nastupe na prvom Mundijalu, u Montevideu 1930. Potom su čekali do 1950. da se prijave za kvalifikacije - od kojih su naprasno odustali prije njihovog početka. Tek kada im je dozvoljeno da kvalifikacione mečeve CONMEBOL federacije igraju i na svom terenu, a do tada su bile turnirskog tipa, Ekvadorci su počeli da iznenađuju ne samo sebe, već i druge.
Ipak, za Ekvadorce je samo jedan igrač bio bitan i samo jedan itekako poštovan posljednjih nekoliko godina, a to je bio Chucho Benitez.
Nadimak je dobio po španskoj reči iz latino-američkog područja za malo, dosadno kuče, a Christian je upravo bio prava mala (168 cm visok) dosada za golmane rivala. Jako opasan za sve koji ga ne shvate opasno.
Kada je tog kobnog 29. jula 2013. u Dohi osetio jak bol u stomaku, odmah je prevežen u bolnicu. Samo dan nakon što je debitovao za svoj novi klub, katarski El Jaish, srčani udar okončao je život najboljeg golgetera Ekvadora. I ujedino njegovu ekipu kao nikada prije. I kao niko prije.
Tako će u Brazilu ova selekcija igrati za svog Chuca. Ali, ovaj Mundijal neće biti isti za sve. Ekvadorci će nastupati sa dvanaestoricom na terenu, jer će u srcu svakog od momaka kog selektor Rueda pošalje na igralište biti Chucho. Igrača koji je u 58 nastupa za svoju zemlju postigao 24 pogotka.
Ekvadorci su na SP stigli kao četvrtoplasirani tim iz južnoameričkih kvalifikacija.
Reinaldo Rueda, selektor reprezentacije Ekvadora, objavio je imena igrača na koje računa na predstojećem Mundijalu.
Najpoznatije ime na spisku igrača je fudbaler Manchester Uniteda Antonio Valencia, a tu je još nekoliko veoma interesantih igrača.
Spisak Ekvadora za Mundijal:
Golmani: Maximo Banguera (Barcelona, Ecuador), Adrian Bone (El Nacional), Alexander Dominguez (Liga de Quito).
Odbrana: Gabriel Achilier (Emelec), Walter Ayovi (Pachuca), Oscar Bagui (Emelec), Frickson Erazo (Flamengo), Jorge Guagua (Emelec), Juan Carlos Paredes (Barcelona), Cristian Ramirez (Fortuna Duesseldorf).
Vezni red: Segundo Castillo (Al Hilal), Carlos Gruezo (Stuttgart), Renato Ibarra (Vitesse Arnhem), Fidel Martinez (Tijuana), Cristian Noboa (Dynamo Moscow), Pedro Quinonez (Emelec), Luis Saritama (Barcelona, Ecuador), Antonio Valencia (Manchester United).
Napad: Jaime Ayovi (Tijuana), Felipe Caicedo (Al-Jazira), Jefferson Montero (Morelia), Joao Rojas (Cruz Azul), Enner Valencia (Pachuca), Armando Wila (Universidad Catolica).
Honduras
Honduras je, poput susjednog Salvadroda, zemlja izmučena ustancima i gerilskim ratovima. Štaviše, dvije su zemlje 1969. rat započele zbog rezultata fudbalske utakmice. Naime, tada su igrali u kvalifikacijama za SP. Nereda je bilo nakon obje utakmice, posebno nakon druge zbog koje se trebala igrati i treća. U trećoj je slavio Salvador, a kako je napetost rasla, u Honduras je ušla salvadorska vojska kako bi odbranila salvadorske građane nastanjene u Hondurasu.
Kvalifikacijska utakmica više je bila opravdanje, nego razlog za rat. Prije nego se završio, sukob je odnio 3.000 života.
Prvi nastup Hondurasa na mundijalima bio je onaj iz 1982. godine, kada su senzacionalno odigrali 1:1 sa Španijom i Sjevernom Irskom, a u posljednjem meču su s 0:1 izgubili od bivše Jugoslavije i ispali s takmičenja.
Zatim smo ih mogli gledati i na prošloj smotri najboljih svjetskih selekcija, kada su remizirali sa Švicarcima, ali izgubili od Španije i Čilea.
Honduraški klubovi imali su određenog uspjeha na CONCACAF klupskom prvenstvu, naročito Olimpia, koja je takmičenje osvojila 1972. i 1988., a 1985. poražena je u finalu.
Honduras je nastup na Mundijalu izborio tako što je kao treći završio u kvalifikacijama, ispred favoriziranog Meksika.
Selektor nogometne reprezentacije Hondurasa Luis Fernando Suarez objavio je popis 23 igrača koje će voditi na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
Suarez je više od mjesec dana prije početka svjetske smotre objavio popis nogometaša na koje računa da će pomrsiti račune Francuskoj, Ekvadoru i Švicarskoj u grupi E Svjetskog prvenstva.
- One koji nisu pozvani molim da shvate moj posao i moju odluku. Puno je igrača bilo u ovom procesu, ali mogu povesti samo njih 23. Ne mogu zadovoljiti svakoga – rekao je Suarez na konferenciji za novinare u Tegucigalpi.
Tokom priprema za Mundijal odigtat će tri susreta na teritoriji SAD-a. Protivnici Hondurasa bit će Turska u Washingtonu (29. maja), Izrael u Houstonu (1. juna) i Engleska u Miamiju (7. juna).
Najveće zvijezde tima su, očekivano, Wilson Palacios iz Stokea i Rodger Espinoza iz Wigana.
Na spisku je 10 igrača koji su nastupili i prije četiri godine na Mundijalu u Južnoj Africi.
Spisak igrača za SP, Honduras:
Golmani: Noel Valladares, Donis Escober (Olimpia), Luis Lopez (Real Espana).
Odbrana: Brayan Beckeles (Olimpia), Emilio Izaguirre (Celtic), Juan Carlos Garcia (Wigan), Maynor Figueroa (Hull City), Victor Bernardez (San Jose Earthquakes), Osman Chavez (Qingdao Janoon), Juan Pablo Montes (Motagua).
Vezni: Arnold Peralta (Rangers), Luis Garrido (Olimpia), Roger Espinoza (Wigan), Jorge Claros (Motagua), Wilson Palacios (Stoke), Oscar Garcia (Houston Dynamo), Andy Najar (Anderlecht), Mario Martinez (Real Espana), Marvin Chavez (Colorado Rapids).
Napadači: Jerry Bengtson (New England Revolution), Jerry Palacios (Alajuelense), Carlo Costly (Real Espana), Rony Martinez (Real Sociedad).
Najviše nastupa za reprezentaciju ima Amado Guevara, 137, uz to ima i 29 golova. Najbolji strijelac reprezentacije je veteran Carlos Pavon, koji je od 1993. godine do danas zabio 57 golova u 101 susretu.
Raspored utakmica:
15. juni, Brasilia, 18.00 sati: Ekvador - Švicarska
15. juni, Porto Alegre, 21.00 sati: Francuska - Honduras
20. juni, Salvador, 21.00 sati: Švicarska - Francuska
20. juni, Curtiba, 00.00 sati: Honduras - Ekvador
25. juni, Rio De Janeiro, 22.00 sati: Ekvador - Francuska
25. juni, Manaus, 22.00 sati: Honduras - Švicarska.
sport.ba @sport.ba
Nakon što su 2001. godine osvojili Kup konfederacija postali su jedina reprezentacija, uz Argentinu, koja je osvojila tri najvažnija turnira u organizaciji FIFA-e.
Njihova pobjeda od 3:0 1998. godine protiv Brazila u finalu Svjetskog prvenstva na domaćem terenu stigla je dosta kasno. Francuzi su bili glavni pokretači stvaranja FIFA-e, UEFA-e, Svjetskog i Evropskog prvenstva, te klupskih takmičenja.
Ipak, sve do te pobjede protiv Karioka, Francuzi su osvojili samo naslov na Evropskom prvenstvu 1984. i olimpijsko zlato. Prva tri svjetska prvenstva za njih su bila prava katastrofa i sve do 1950-tih, kada je Stade de Reims stigao do dvije uzastopne završnice Evropskog kupa, stvari nisu išle nabolje.
U tom su klubu igrali Raymond Kopa i Just Fontaine – dva velika igrača i ključni fudbaleri reprezentacije na SP-u 1958. godine (13 pogodaka Fontainea na tom SP-u još su uvijek rekord).
Uspjeh francuskih klubova na međunarodnoj sceni činio se nedohvatljiv sve do 1993. godine, kada je Marseille s 1:0 savladao Milan i osvojio Kup prvaka. Francuska je poludjela, ali samo nakratko. Za manje od mjesec dana Marseille je brujao o skandalu oko namještanja utakmice koji ih je spriječio u odbrani naslova, uzrokovao ispadanje u niži rang, uz suspenzije i tužbe protiv igrača i službenika, uključujući i predsjednika kluba Bernarda Tapieja.
Kada je riječ o međunarodnoj sceni, Michel Platini je u selekciju stigao 1970-ih i pretvorio Francusku u jednu od najatraktivnijih evropskih selekcija. Platini, vezni igrač nevjerovatne vještine, vizije i elegancije, nadahnuo je Galske pijetlove da stigne do završnice čak tri svjetska prvenstva (1978., 1982. i 1986.).
Najveći dan francuskog fudbala, kada je ova selekcija napokon postala prvak svijeta, bio je kada su Trikolori s 3:0 ispratili Brazilce kući (dva pogotka Zinedine Zidanea i jedan Petita). Slavlje u Parizu opisano je najvećim nakon Francuske revolucije.
Dvije godine kasnije Francuzi su osvojili i naslov evropskog prvaka, pobijedivši "zlatnim pogotkom" Italiju u finalu.
Nakon osvojenog svjetskog prvenstva 1998. godine i evropskog 2000., Francuska je prvi puta u svojoj historiji zasjela na prvo mjesto najboljih reprezentacija svijeta prema službenoj listi FIFA-e.
Nakon katastrofalnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine, dogodile su se velike promjene unutar same federacije koje su rezultirale ostavkom dotadašnjeg predsjednika Jeana-Pierrea Escalettesa i dovođenjem sada već bivšeg selektora Laurenta Blanca.
Aktuelni selektor Galskih pijetlova je Didier Deschamps, bivši reprezentativac i kapiten generacije koja je 1998. i 2000. godine postala svjetskim i evropskim prvakom, a koji je na to mjesto zasjeo nakon Evropskog prvenstva u Ukrajini i Poljskoj 2012. godine.
Do sada su Francuzi nastupili na 13 svjetskih prvenstava, a igrač s najviše nastupa u reprezentativnom dresu je Lilian Thuram, koji je dres svoje zemlje oblačio 142 puta. Postigao je dva pogotka, a interesantno da je oba dao u polufinalu Mundijala 1998. protiv Hrvatske.
Iza njega, po broju nastupa, slijedi Thierry Henry (123 nastupa – 51 gol), koji je ujedno najbolji strijelac u historiji ove selekcije.
Galski pijetlovi su trenutno 16. selekcija svijeta.
Na SP su stigli tek nakon baraža. Grupno takmičenje su završili na drugom mjestu, iza Španaca, a u doigravanju su na jedvite jade izbacili Ukrajince. Naime, u gostima su poraženi 2:0, dok su kući, uz malu pomoć sudija, slavili 3:0.
Spisak za Mundijal u Brazilu
Najveće je iznenađenje svakako izostavljanje veznjaka Samira Nasrija, ponajboljeg igrača novog engleskog prvaka Manchester Cityja. Nasri je dosad odigrao 41 utakmicu za Tricolore, ali Brazil neće vidjeti, baš kao ni njegov klupski saigrač Gaël Clichy i defanzivac Monaca Eric Abidal.
"Odabrao sam najbolju ekipu, a ne nužno 23 najbolja pojedinca", obrazložio je Didier Deschamps svoj izbor.
Glavna zvijezda Galskih pijetlova trenutno je Franck Ribery, sjajno krilo minhenskog Bayerna, a ističe se i mlada zvijezda Juventusa Paul Pogba, kao i Karim Benzema iz evropskog prvaka.
Francuska reprezentacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu:
Golmani: Hugo Lloris (Tottenham), Steve Mandanda (Marseille), Mickaël Landreau (Bastia).
Odbrana: Raphaël Varane (Real Madrid), Mamadou Sakho (Liverpool), Mathieu Debuchy (Newcastle), Laurent Koscielny (Arsenal), Lucas Digne (PSG), Eliaquim Mangala (Porto), Bacary Sagna (Arsenal), Patrice Evra (Manchester United).
Veznjaci: Yohan Cabaye (PSG), Paul Pogba (Juventus), Blaise Matuidi (PSG), Moussa Sissoko (Newcastle), Clement Grenier (Lyon), Rio Mavuba (Lille), Mathieu Valbuena (Marseille).
Napadači: Karim Benzema (Real Madrid), Antonie Griezmann (Real Sociedad), Olivier Giroud, (Arsenal), Franck Ribery (Bayern), Loic Remy (QPR).
Švicarska
Švicarska fudbalska reprezentacija je poznata kao Schweizer Nati na njemačkom, La Nati na francuskom, i Squadra nazionale na italijanskom jeziku.
1954., bili su domaćini Svjetskog prvenstva, dok su 2008. zajedno s Austrijom bili domaćini Evropskog prvenstva.
Najveći uspjeh na svjetskim prvenstvima bilo je četvrtfinale, koje su dosegli tri puta (1934., 1938. i 1954.).
Švicarci su, kako je sjedište FIFA-e i UEFA-e u Švicarskoj, uvijek bili u prednjim redovima svjetskog fudbala, ali nikad nisu ništa osvojili. Razvoju fudbala u ovoj zemlji krajem 19. stoljeća pomogli su Britanci, što je i više nego vidljivo u nazivima dvaju najboljih fudbalskih klubova: Grasshopersa iz Ciriha (engl. skakavac) i Young Boysa iz Berna.
Oni uz Servette iz Ženeve vladaju tamošnjim fudbalom, ali bez ikakvih značajnijih uspjeha u Evropi. Reprezentacija je ipak imala nešto više sreće, posebno 1920-ih i 1930-ih, kada su na Olimpijadi 1924. bili drugi, a 1934. i 1938. otišli do četvrtfinala svjetskih prvenstava.
Najpoznatiji igrači iz tog doba bili su braća Abegglen, Max i Andre, koji su zajedno postigli više od 60 golova. Čovjek zaslužan za taj uspjeh bio je Karl Rappan. On je stvorio takozvani sistem "švicarske zakovice", kojem je svojstven slobodan igrač koji se u odbrani kreće kao libero. Rappan je ovu zemlju odveo na četiri od pet mundijala u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. Najveći uspjeh postižu 1954., kada su kao domaćini stigli do četvrtfinala.
Poslije 1966. nisu se uspjeli plasirati na šest uzastopnih svjetskih i sedam evropskih prvenstava, a povratak je počeo pod vodstvom Engleza Roya Hodgsona.
Na EURO 1992. godine nisu se uspjeli plasirati, ali su učestvovali na SP 1994. i EP 1996. i 2004. godine. Propustili su mundijale 1998. i 2002., kao i EP 2000. i 2012.
Interesantno je da će ih nakon Mundijala u Brazilu preuzeti Sarajlija Vladimir Petković, koji je donedavno vodio Lazio.
Na Mundijal su se plasirali kao prvoplasirani u Grupi E, sa čak sedam bodova ispred prvog konkurenta - Islanda.
Selektor Švicarske Ottmah Hitzfeld objavio je spisak igrača za nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, koje se održava od 12. juna do 13. jula. Na spisku se našao i nekadašnji potencijalni reprezentativac BiH, Haris Seferović, koji se ipak odlučio za ovu selekciju.
Glavne zvijezde u Brazilu bit će Valon Behrami i Gökhan Inler (Napoli), te Xherdan Shaqiri (Bayern München) i Admir Mehmedi (Freiburg). Ovo je selekcija koja bi uz Francusku trebala u drugi krug SP-a definitivno.
Na spisku se nalaze 23 igrača:
Golmani: Diego Benaglio (Wolfsburg), Roman Bürki (Grasshopper), Yann Sommer (Basel).
Odbrana: Johan Djourou (Hamburg), Michael Lang (Grasshopper), Stephan Lichtsteiner (Juventus), Ricardo Rodriguez (Wolfsburg), Fabian Schär (Basel), Philippe Senderos (Valencia), Steve von Bergen (Young Boys), Reto Ziegler (Sassuolo).
Vezni red: Tranquillo Barnetta (Eintracht Frankfurt), Valon Behrami (Napoli), Blerim Džemaili (Napoli), Gelson Fernandes (Freiburg), Gökhan Inler (Napoli), Xherdan Shaqiri (Bayern München), Valentin Stocker (Basel).
Napad: Josip Drmić (Nürnberg), Mario Gavranović (Zürich), Admir Mehmedi (Freiburg), Haris Seferović (Real Sociedad), Granit Xhaka (Borussia Münchengladbach).
Ekvador
Ekipa koja će igrati za svog preminulog drugara. Ukratko ovo je opis ekvadorske selekcije.
Između 1938. i 1975. godine ova selekcija pobijedila je u samo osam utakmica. Da, dobro ste pročitali. Samo osam. Ipak, postupnim napretkom kvalificirala se na Mundijal 2002. (njihov prvi), gdje su izgubili od Italije i Meksika, ali su zato savladali Hrvatsku i tako narušili odnos snaga u grupi.
Što se klupskog fudbala tiče, spomenut ćemo Barcelonu iz Guayaquila, koja je igrala u završnici Copa Libertadores 1990. godine.
Drugi nastup na SP-u zabilježili su 2006. godine, kada su uspjeli doći čak do osmine finala, ali su ih Englezi tu nadigrali s 1:0.
Ovo će im biti treći nastup na mundijalima, a najbolji rezultat na Copa Américe bio im je četvrto mjesto 1993.
Krtitičari reprezentacije njihov uspjeh pripisuju samo uvjetima i aklimaciji na kojoj igraju u Quitu (stadion se nalazi 2600 metara iznad nivoa mora).
Christian Benitez je do skora bio najbolji golgeter ekvadorske reprezentacije. U Evropi ga se nismo baš nešto mnogo nagledali, igrao je za Birmingham, gdje baš i nije blistao. Ipak, postepeno je izrastao u sjajnog napadača.
Nastupajući za El Nacional, zatim za meksičku Santos Lagunu, a po povratku iz Engleske i za meksičku Americu, postigao je 135 golova na 288 utakmica, osvojivši četiri titule.
A onda, iznenada, njegov život se ugasio 29. jula 2013. Imao je samo 27 godina.
Čitav ekvadorski fudbal je pun iznenadih događaja. Prvo su iznenadili sami sebe, odbivši da nastupe na prvom Mundijalu, u Montevideu 1930. Potom su čekali do 1950. da se prijave za kvalifikacije - od kojih su naprasno odustali prije njihovog početka. Tek kada im je dozvoljeno da kvalifikacione mečeve CONMEBOL federacije igraju i na svom terenu, a do tada su bile turnirskog tipa, Ekvadorci su počeli da iznenađuju ne samo sebe, već i druge.
Ipak, za Ekvadorce je samo jedan igrač bio bitan i samo jedan itekako poštovan posljednjih nekoliko godina, a to je bio Chucho Benitez.
Nadimak je dobio po španskoj reči iz latino-američkog područja za malo, dosadno kuče, a Christian je upravo bio prava mala (168 cm visok) dosada za golmane rivala. Jako opasan za sve koji ga ne shvate opasno.
Kada je tog kobnog 29. jula 2013. u Dohi osetio jak bol u stomaku, odmah je prevežen u bolnicu. Samo dan nakon što je debitovao za svoj novi klub, katarski El Jaish, srčani udar okončao je život najboljeg golgetera Ekvadora. I ujedino njegovu ekipu kao nikada prije. I kao niko prije.
Tako će u Brazilu ova selekcija igrati za svog Chuca. Ali, ovaj Mundijal neće biti isti za sve. Ekvadorci će nastupati sa dvanaestoricom na terenu, jer će u srcu svakog od momaka kog selektor Rueda pošalje na igralište biti Chucho. Igrača koji je u 58 nastupa za svoju zemlju postigao 24 pogotka.
Ekvadorci su na SP stigli kao četvrtoplasirani tim iz južnoameričkih kvalifikacija.
Reinaldo Rueda, selektor reprezentacije Ekvadora, objavio je imena igrača na koje računa na predstojećem Mundijalu.
Najpoznatije ime na spisku igrača je fudbaler Manchester Uniteda Antonio Valencia, a tu je još nekoliko veoma interesantih igrača.
Spisak Ekvadora za Mundijal:
Golmani: Maximo Banguera (Barcelona, Ecuador), Adrian Bone (El Nacional), Alexander Dominguez (Liga de Quito).
Odbrana: Gabriel Achilier (Emelec), Walter Ayovi (Pachuca), Oscar Bagui (Emelec), Frickson Erazo (Flamengo), Jorge Guagua (Emelec), Juan Carlos Paredes (Barcelona), Cristian Ramirez (Fortuna Duesseldorf).
Vezni red: Segundo Castillo (Al Hilal), Carlos Gruezo (Stuttgart), Renato Ibarra (Vitesse Arnhem), Fidel Martinez (Tijuana), Cristian Noboa (Dynamo Moscow), Pedro Quinonez (Emelec), Luis Saritama (Barcelona, Ecuador), Antonio Valencia (Manchester United).
Napad: Jaime Ayovi (Tijuana), Felipe Caicedo (Al-Jazira), Jefferson Montero (Morelia), Joao Rojas (Cruz Azul), Enner Valencia (Pachuca), Armando Wila (Universidad Catolica).
Honduras
Honduras je, poput susjednog Salvadroda, zemlja izmučena ustancima i gerilskim ratovima. Štaviše, dvije su zemlje 1969. rat započele zbog rezultata fudbalske utakmice. Naime, tada su igrali u kvalifikacijama za SP. Nereda je bilo nakon obje utakmice, posebno nakon druge zbog koje se trebala igrati i treća. U trećoj je slavio Salvador, a kako je napetost rasla, u Honduras je ušla salvadorska vojska kako bi odbranila salvadorske građane nastanjene u Hondurasu.
Kvalifikacijska utakmica više je bila opravdanje, nego razlog za rat. Prije nego se završio, sukob je odnio 3.000 života.
Prvi nastup Hondurasa na mundijalima bio je onaj iz 1982. godine, kada su senzacionalno odigrali 1:1 sa Španijom i Sjevernom Irskom, a u posljednjem meču su s 0:1 izgubili od bivše Jugoslavije i ispali s takmičenja.
Zatim smo ih mogli gledati i na prošloj smotri najboljih svjetskih selekcija, kada su remizirali sa Švicarcima, ali izgubili od Španije i Čilea.
Honduraški klubovi imali su određenog uspjeha na CONCACAF klupskom prvenstvu, naročito Olimpia, koja je takmičenje osvojila 1972. i 1988., a 1985. poražena je u finalu.
Honduras je nastup na Mundijalu izborio tako što je kao treći završio u kvalifikacijama, ispred favoriziranog Meksika.
Selektor nogometne reprezentacije Hondurasa Luis Fernando Suarez objavio je popis 23 igrača koje će voditi na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
Suarez je više od mjesec dana prije početka svjetske smotre objavio popis nogometaša na koje računa da će pomrsiti račune Francuskoj, Ekvadoru i Švicarskoj u grupi E Svjetskog prvenstva.
- One koji nisu pozvani molim da shvate moj posao i moju odluku. Puno je igrača bilo u ovom procesu, ali mogu povesti samo njih 23. Ne mogu zadovoljiti svakoga – rekao je Suarez na konferenciji za novinare u Tegucigalpi.
Tokom priprema za Mundijal odigtat će tri susreta na teritoriji SAD-a. Protivnici Hondurasa bit će Turska u Washingtonu (29. maja), Izrael u Houstonu (1. juna) i Engleska u Miamiju (7. juna).
Najveće zvijezde tima su, očekivano, Wilson Palacios iz Stokea i Rodger Espinoza iz Wigana.
Na spisku je 10 igrača koji su nastupili i prije četiri godine na Mundijalu u Južnoj Africi.
Spisak igrača za SP, Honduras:
Golmani: Noel Valladares, Donis Escober (Olimpia), Luis Lopez (Real Espana).
Odbrana: Brayan Beckeles (Olimpia), Emilio Izaguirre (Celtic), Juan Carlos Garcia (Wigan), Maynor Figueroa (Hull City), Victor Bernardez (San Jose Earthquakes), Osman Chavez (Qingdao Janoon), Juan Pablo Montes (Motagua).
Vezni: Arnold Peralta (Rangers), Luis Garrido (Olimpia), Roger Espinoza (Wigan), Jorge Claros (Motagua), Wilson Palacios (Stoke), Oscar Garcia (Houston Dynamo), Andy Najar (Anderlecht), Mario Martinez (Real Espana), Marvin Chavez (Colorado Rapids).
Napadači: Jerry Bengtson (New England Revolution), Jerry Palacios (Alajuelense), Carlo Costly (Real Espana), Rony Martinez (Real Sociedad).
Najviše nastupa za reprezentaciju ima Amado Guevara, 137, uz to ima i 29 golova. Najbolji strijelac reprezentacije je veteran Carlos Pavon, koji je od 1993. godine do danas zabio 57 golova u 101 susretu.
Raspored utakmica:
15. juni, Brasilia, 18.00 sati: Ekvador - Švicarska
15. juni, Porto Alegre, 21.00 sati: Francuska - Honduras
20. juni, Salvador, 21.00 sati: Švicarska - Francuska
20. juni, Curtiba, 00.00 sati: Honduras - Ekvador
25. juni, Rio De Janeiro, 22.00 sati: Ekvador - Francuska
25. juni, Manaus, 22.00 sati: Honduras - Švicarska.
