Bivši nogometaš Sarajeva Damir Hadžić proživljava najteže trenutke u životu. Njegovo rodno mjesto, Ravne u Željeznom Polju pretrpjelo je stravično razanje usljed klizišta i poplava. Prava životna drama odvijala se prošlog petka, kada je Damir izgubio kontakt sa suprugom Mevlidom i kćerkicama, osmogodišnjom Lannom i jednogodišnjom Lejnom, koje su trebale biti helikopterom evakuirane u Sarajevo.
Pomoć prijatelja
- Sigurno je da ću do kraja života pamtiti ove poplave i klizišta. Bio je to pravi horor. Nisam znao gdje mi je porodica i na koju su stranu otišli. U trenutku čovjek pomisli na najgore. Ne zna šta da radi. Na sve strane su bila klizišta i odroni. U svom tom užasu izgubio sam najbliže, koje je trebao evakuirati moj brat - prisjeća se tridesetšestogodišnji Hadžić za "Dnevni avaz".
Nekadašnji ljubimac navijača s Koševa ističe da mu se cijeli svijet srušio kada mu je brat javio da ne zna gdje su mu supruga i kćerke.
- Nisam ih mogao dobiti na mobitel, jer nije bilo mreže. Trebali su prijeći jedan opasan most, što je teško i za odrasle u ovim ekstremno opasnim uvjetima, a kamoli ženi sa dvoje djece. Nisam znao šta da radim. Krenuo sam prema njima i našli smo se na putu. Kada sam ih vidio, nisam mogao vjerovati. Mojoj sreći nije bilo kraja. Kada sam uspostavio komunikaciju s bivšim saigračima, apelirao sam da se šalju helikopteri i spase sve žene i djeca, a ne samo moja. Želio sam da se na ovaj način skrene pažnja na Željezno Polje - kaže Damir.
Nakon katastrofe koja je zadesila njegovo rodno mjesto, u kojem živi više od 6.000 stanovnika, Hadžić je suprugu i kćerke smjestio kod prijatelja u sarajevskom naselju Breka. On većinu vremena provodi u Željeznom Polju, gdje na sve načine pokušava pomoći ljudima.
Nema budućnosti
- Ne bih mogao sebi oprostiti da sam sada napustio ljude. Dosta kuća je propalo, kao da nisu ni postojale. Druge su potpuno odsječene klizištima. Ljudi su preko noći ostali bez svega što su cijeli život gradili. Šta i kako dalje, nisam siguran. Najveći problem su klizišta i to što nema adekvatnog puta. Samo se može doći džipom, i to jačim. Da biste došli do Željeznog Polja, morate proći dosta makadama i gudura. To nije za normalan život. Apeliram na nadležne i na sve ljude koji mogu pomoći, da se pošalje veća mehanizacija i da se napravi bolja komunikacija. Također, neophodno je da što prije dođu geolozi i vide stanje klizišta - nastavlja Hadžić.
Bivšem nogometašu, kako kaže, najlakše bi bilo da se preseli u Sarajevo. Ali, na to nije pomislio nijednog trenutka.
- Hvala svima koji su nudili da mi pomognu da započnem život u glavnom gradu BiH, ali mislim da mi je mjesto u mom Željeznom Polju. To je moje selo, tu sam odrastao. Srce mi je podijeljeno, ali više je na strani Željeznog Polja nego Sarajeva. Neka to shvati kako ko hoće, ali Sarajevo mi je na drugom mjestu. Mnogi su i ranije govorili da nema budućnosti, sada još više nakon svega, ali ne želim ih slušati. Sarajevo je daleko ispred svih u BiH, ali ne možemo svi u glavni grad. On postaje tijesan i volio bih da više ostane Sarajlijama. Ima nas i previše sa strane - smatra bivši nogometaš.
Njegova velika želja je da se sa porodicom što prije vrati u kuću, koja je ostala neoštećena.
Bogat čovjek
- Žao mi je što Lejna svoj rođendan 31. maja neće proslaviti u našoj kući. Porodica Bahto čini sve da se kod njih osjećamo odlično, ali samo je jedan dom. Hvala im mnogo na svemu, nikada im neću zaboraviti šta su učinili za nas. Još se jednom potvrdilo da se u nevolji poznaju prijatelji. Ja sam veoma bogat čovjek, jer slobodno mogu reći da ih imam na stotine. Svi su zvali i nudili nesebičnu pomoć. I sada me stalno zovu. Ne stignem se javiti svima. Neka mi zbog toga ne zamjere - poručuje Hadžić.
Nakon odlaska iz Sarajeva, koji se, kako kaže, desio samo zbog dva čovjeka, Damir je igrao u Žepču, a još ima veliku volju da se vrati najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.
- Dva pojedinca, čija imena ne želim spominjati, željeli su napraviti lošu sliku o meni, ali to im, hvala Bogu, nije uspjelo. Ljudi iz Sarajeva i navijači misle da sam zadužio klub tako da nije isključeno da se u budućnosti posvetim trenerskom pozivu u omladinskim kategorijama. Svi znaju da se u bordo dresu nikada nisam štedio. Uvijek sam davao maksimum i to ljudi nisu zaboravili. Imao sam primamljive inozemne ponude, ali sam ih sve odbijao. Naravno, klub mi je to potpuno uzvraćao, posebno u trenucima kada sam bio teško povrijeđen, ali i sada - kaže Damir.
Jadni su ljudi s ovakvom vlasti
S velikom gorčinom bivši nogometaš govori o pojedincima iz vlasti koji su zaslužni što se ljudima u ugroženim područjima ne pomaže mnogo više.
- Neki ljudi na vlasti, umjesto da pomažu, gledaju lične interese. Ne mogu vjerovati da se to i sada dešava. Jadni su ljudi s ovakvom vlasti, koja misli samo na sebe. Ljudi nisu ni na nebu ni na zemlji i mislim da će sve biti gore kako vrijeme bude odmicalo. Šta će biti s ljudima koji su izgubili kuće za mjesec? Ne mogu biti dugo kod rodbine i prijatelja. I ti ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem - s ogorčenjem kaže Hadžić.
Obnoviti teren u Rovašnici
Sa prijateljem i nogometašem Damirom Delićem Hadžić je jučer obišao jedini malonogometni teren u Rovašnici, odnosno ono što je od njega ostalo.
- Teren je sada prekriven sa pet-šest metara zemlje. Kao da nikada nije postojao. Želim da se, kada dođe vrijeme, napravi još ljepši nogometni teren, da na njemu stasaju mnogi uspješni igrači. Na njemu sam napravio prve nogometne korake. Nadam se da će se tu igrati nogomet još stotinama godina - kaže Damir.
sport.ba @sport.ba
