Poslije predstavljanja Grupi A i B, došli smo i do Grupe C na predstojećem Mundijalu u Brazilu, jednu od dvije grupe gdje nemamo reprezentaciju koja je ranije osvajala Svjetsko prvenstvo. Međutim, iako ovdje izostaje svjetski prvak, sigurno je kako će borba za plasman u drugi krug biti veoma zanimljiva.
Kolumbija predstavlja najvećeg favorita ove skupine i jednu od reprezentacija koja nas je prijatno iznenadila svojim radom u proteklom periodu. Poslije 16 godina i posljednjeg nastupa na smotri najboljih fudbalskih reprezentacija
Los Cafeterosi (zemlja poznata po proizvodnji svima nama dragog napitka) konačno imaju odličan i respektabilan tim predvođen sjajnim napadačem Radamelom Falcaom, koji jeste upitan, ali bi prema posljednjim prognozama ipak mogao zaigrati na ovom turniru. Inače, napadača Monaca dijeli samo pet golova od preuzimanja prvog mjesta na vječnoj listi najboljih strijelaca Kolumbije.
Ovako izgleda preliminarni spisak od 26 fudbalera selektora reprezentacije Josea Pekermana: David Ospina, Farid Mondragon, Camilo Vargas; Juan Camilo Zuniga, Pablo Armero, Cristian Zapata, Mario Yepes, Luis Perea, Carlos Valdes, Santiago Arias, Eder Alvarez Balanta; James Rodriguez, Abel Aguilar, Carlos Sanchez, Fredy Guarin, Juan Fernando Quintero, Aldo Ramirez, Edwin Valencia, Alex Mejia, Victor Ibarbo, Juan Cuadrado; Jackson Martinez, Radamel Falcao, Teofilo Gutierrez, Luis Muriel, Carlos Bacca i Adrian Ramos.
Kolumbijci su bez većih problema izborili nadolazeće prvenstvo osvajanjem 2. mjesta u južnoameričkim kvalifikacijama, a gdje su primili i najmanji broj golova (13).
Ova selekcija i nije imala previše uspjeha tokom prvenstava u prošlosti. Ovo će im biti tek peti nastup, a samo su jednom prošli grupnu fazu, prije 24 godine u Italiji i tada ih je nakon produžetaka izbacio Kamerun u osmini finala.
Nama vrlo dobro poznata
Grčka uspjela je preko baraža osigurati kartu za Brazil. U doigravanju su sa ukupnih 4-2 izbacili Rumuniju i tako došli do tek trećeg učešća na ovoj smotri. U oba prethodna navrata, 1994. i 2010., takmičenje su završili u grupnoj fazi.
Izabranici Fernanda Santosa, koji poslije Brazila napušta klupu Grčke, sada imaju solidnu šansu za prolazak u naredni krug, a Brazilac se odlučio za sljedeća 23 igrača: Orestis Karnezi, Panagiotis Glykos, Stefanos Kapino; Vassilis Torosidis, Loukas Vyntra, Sokratis Papastathopoulos, Costas Manolas, Vangelis Moras, Jose Holebas, Giorgos Tzavellas, Yiannis Maniatis; Alexandros Tziolis, Costas Katsouranis, Giorgos Karagounis, Andreas Samaris, Panagiotis Tachtsidis, Panagiotis Kone, Yiannis Fetfatzidis, Lazaros Christodoulopoulos; Georgios Samaras, Kostas Mitroglou, Fanis Gekas i Dimitris Salpingidis.
Svima je dobro poznata grčka odbrana, još od vremena Otta Rehhagela, s kojim su ostvarili i najveći uspjeh osvajanjem EP 2004. u Portugalu, a da je to i danas zaštitni znak i identitet
Gusarskog broda govori činjenica da su primila samo četiri gola tokom proteklih kvalifikacija. Samo je Španija primila manje pogodaka od Santosovih fudbalera.
Zlatna generacija
Obale Slonovače polako nestaje, a ovaj turnir će biti i posljednji za Didiera Drogbu u njegovoj internacionalnoj karijeri. Talentovana generacija
Slonova nas je uspjela sve zavarati, a posebno čudi njihova nemogućnost da osvoje bar jedan Afrički Kup Nacija.
Ruku na srce, u prethodna dva, a ujedno i prva dva učešća na Svjetskom prvenstvu nisu imali sreće pri žrijebanju grupa. 2006. su se našli u grupi sa Argentinom i Holandijom, a četiri godine kasnije u Južnoafričkoj Republici za protivnike su dobili Brazil i Portugal. U oba navrata su završili kao trećeplasirani, no ove godine imaju zaista dobru priliku da ovu reprezentaciju po prvi put odvedu u drugi krug takmičenja.
Uz Nigeriju, Obala Slonovače je jedina afrička reprezentacija koja je kvalifikacije završila bez poraza. Prvo su u preliminarnoj grupi završili na vrhu ispred Maroka, da bi u play-offu za odlazak sa ukupnih 4-2 bili bolji od Senegala.
Selektoru Sabriju Lamouchiju ovo će biti prvo veliko iskustvo u trenerskoj karijeri, a ovako izgleda njegov preliminarni popis: Boubacar Barry, Sylvain Gbohouo, Ali Sangare Badra, Sayouba Sande; Kolo Toure, Sol Bamba, Didier Zokora, Serge Aurier, Arthur Boka, Benjamin Angoua, Ousmane Viera Diarrassouba, Constant Djakpa, Brice Dja Djedje, Jean-Daniel Akpa-Akpro; Yaya Toure, Cheick Tiote, Serey Die, Max Gradel, Diomande Ismael, Didier Ya Konan, Mathis Bolly; Gervinho, Didier Drogba, Salomon Kalou, Wilfried Bony, Seydou Doumbia, Lacina Traore i Giovanni Sio.
I na kraju, tu je reprezentacija
Japana, jedna od tehnički izvanrednih, ali odbrambeno vrlo osjetljivih ekipa.
Plavi samuraji imaju poprilično jasan šablon kada su nastupi na Mundijalu u pitanju. Debitovali su na prvenstvu u Francuskoj 1998., gdje se nisu proslavili. Potom je uslijedio nastup u njihovoj domovini 2002. i euforični prolazak u osminu finala, no tu je bio i kraj jer ih je zaustavila Turska. U Njemačkoj su ponovo završili kao posljednji u grupi, da bi na turniru u Južnoafričkoj Republici odigrali vrlo dobro i na kraju nesretno, poslije izvođenja penala, ispali od Paragvaja u osmini finala.
Zanimljivo je kako je Japan prva reprezentacija koja se plasirala na ovogodišnji Mundijal jer su još početkom juna rezervisali svoju kartu za Brazil. Završili su na prvom mjestu grupne faze azijskih kvalifikacija sa najvišim brojem bodova (17) i najviše postignutih golova (16).
Selektor „Zemlje izlazećeg sunca“ je proslavljeni italijanski stručnjak Alberto Zaccheroni. On je 2010. godine naslijedio Takeshija Okadu, a dosada je imao polovičan učinak na čelu reprezentacije koju je nekad vodio i Ivica Osim. Japanci su pod Zaccheronijem osvojili četvrti Azijski kup u historiji savladavši Australiju u finalu sa 1-0 nakon produžetaka, ali se nisu proslavili na prošlogodišnjem Kupu konfederacija gdje su grupnu fazu okončali sa četiri poraza.
Ovo su 23 samuraja koja se neće plašiti nikoga u Brazilu: Eiji Kawashima, Shusaku Nishikawa, Shuichi Gonda; Yasuyuki Konno, Masahiko Inoha, Yuto Nagatomo, Masato Morishige, Atsuto Uchida, Maya Yoshida, Hiroki Sakai, Gotoku Sakai; Yasuhito Endo, Makoto Hasebe, Toshihiro Aoyama, Hotaru Yamaguchi, Keisuke Honda, Shinji Kagawa; Yoshito Okubo, Shinji Okazaki, Hiroshi Kiyotake, Yoichiro Kakitani, Manabu Saito i Yuya Osako.
Grupa C nema pravog, izrazitog favorita, no uloga blagog favorita ide Pekermanovoj Kolumbiji. Kladionice daju podjednake šanse Obali Slonovače i Japanu u borbi za 2. mjesto, dok većina ne vjeruje kako Grci mogu do drugog kruga takmičenja. No, ako je ova reprezentacija za nešto sposobna, to je priređivanje iznenađenja, kao što su to učinili 2004. u Portugalu.
Raspored utakmica:
14. juni, Belo Horizonte, 18:00: Kolumbija – Grčka
15. juni, Recife, 03:00: Obala Slonovače - Japan
19. juni, Brasilia, 18:00: Kolumbija – Obala Slonovače
20. juni, Natal, 00:00: Japan - Grčka
24. juni, Cuiaba, 23:00: Japan-Kolumbija
24. juni, Fortaleza, 22:00: Grčka – Obala Slonovače
sport.ba @sport.ba
