Stručnjak za neuspjeh - Arsene Wenger

Arsene Wenger je nakon 18 godina vladavine Arsenalom jedinstvena pojava u svijetu vrhunskog nogometa. Taj svijet, naime, funkcionira u fast-forward modu, u njemu primjera radi Carlo Ancelotti, Jose Mourinho, Roberto Mancini i Andre Villas-Boas troše trenerske angažmane kao na traci. U usporedbi s njima, Wenger podsjeća na zen filozofa koji je u stanju duboke meditacije, neopterećen sitnicama materijalnog svijeta, poput trofeja i imperativa pobjede. Njegovi poslodavci s tim nemaju problema, što je u najmanju ruku čudno s obzirom na to da Arsene Wenger s godišnjim “honorarom” od 7,5 miliona funti pripada krugu petorice najbolje plaćenih trenera na svijetu, piše Jutarnji List. Kako je i kada započelo Wengerovo trofejno prokletstvo? I ima li šanse da napokon završi sredinom maja, kada “Topnici” u finalu FA kupa igraju s Hull Cityjem, u čijim redovima, sada je već i to faktor u priči, neće biti najboljih napadača Jelavića i Longa? Godišnjaci sugeriraju da je pad u bezdan kojem do danas nema kraja počeo u sezoni 2005/06, kada se Arsenal oprostio od Highburyja, stadiona spomeničke vrijednosti, ali malog kapaciteta (38 hiljada) i nikakve funkcionalnosti, kako bi ga zamijenio Emiratima od 60 hiljada mjesta. Te 2006. Arsenal je bio na pragu najvećeg uspjeha u klupskoj historiji, u finalu Lige prvaka ekipa je ispustila iz ruku vodstvo protiv Barcelone s Ronaldinhom i Eto’om... Godinu poslije s pozornice silazi velika generacija igrača predvođena Bergkampom, Piresom i Campbellom, a odlazak je začinjen porazom u finalu Liga kupa protiv Chelseaja. I sve potom sažeto se može prikazati kao spirala bolnih odlazaka i poraza. Otići će ubrzo Thierry Henry, vjerojatno najbolja Wengerova kupovina otkako vodi "Topnike", a Arsenal će do februara držati pet bodova prednosti pred konkurentima u Premierhispu. Prekretnicom će se pokazati onaj strašni Eduardov lom noge na stadionu St. Andrews. Prepoznavanje talenata Prolazak kroz cilj sa 18 bodova zaostatka za Manchester Unitedom u maju 2009. poslužit će kao zvono za uzbunu preostalim ambicioznim, a traženim igračima. Rastuća velesila Manchester City kupit će Adebayora, Kolo Tourea, Nasrija i Clichyja, a Cesc Fabregas će pobjeći glavom bez obzira kako bi “ostvario dječački san” i zaigrao za Barcelonu. U sezoni 2011/12 United će se zabavljati s Arsenalom (8-2). Toj provali loših vijesti Wenger će se jednom nakratko oduprijeti, u kampanji 2010/11 dogurat će do finala Liga kupa i onda kapitulirati protiv slabašnog Birmingham Cityja. Zadovoljstvo da podigne trofej golom u 89. minuti uskratit će mu Obafemi Martins... Sve ovo vrijeme Wengera će ustrajno i argumentirano braniti jaki advokatski timovi nogometnih hroničara odanih “tradicionalnim vrijednostima”. U tim godinama Francuz je, objašnjavaju, trošio novac na uspjehe, iako se pritom nikada nije ponašao rasipnički. Imao je neviđeno izoštreno oko za prepoznavanje mladih i jeftinih talenata. Za 500 hiljada eura dobio je Nicolasa Anelku, za 2,5 miliona kupio je Patricka Vieiru, za 6 je dobio Piresa, a Henryja je platio 10,5 miliona. Za relativno malen novac istesao je ekipu “nepobjedivih”. Kada je klub trebalo preformatirati, da bi u 21. stoljeću nastavio nizati uspjehe u konkurenciji bogatijih i bolje pozicioniranih, Wenger je nastupio kao odgovoran gospodar. Trošio je umjereno, pazeći da klub ne odluta u crveno. Otplaćivao je rate skupog kredita za gradnju stadiona i, uprkos smanjenom buđetu, svake je godine stigao do plasmana u Ligu prvaka. Jednom prilikom je ovako analizirao trnoviti put kojim je hodao tih dana: - Nevjerovatno je da mi ljudi predbacuju to što sam stvarao profit. Ljudima koji gube novac nitko ne kaže ni riječ. Zašto ne optužujete te ljude? Vodim posao na siguran i zdrav način i slušam optužbe zato što stvaram novac. Izgleda da se nalazim u biznisu gdje je poželjna kvaliteta stvarati dugove... Stručnjak za neuspjeh Wengerova kvaliteta da stvara profit, kazat će zlobnici, zapravo je njegov najjači adut u pregovorima s upravom o novom ugovoru. Američkog tajkuna Stana Kroenkea, većinskog vlasnika kluba, oplođivanje novca ipak intrigira više od, recimo, mogućnosti da osvoji Ligu prvaka. Sklizak je to i nepouzdan teritorij koji zahtijeva pokretanje “ozbiljnog investicijskog ciklusa” i nekoliko astronomskih transfera, na tragu onog Mesuta Ozila (42 miliona funti). Pitanje je koliko su navijači spremni tolerirati takvu politiku kojoj se pomalo podsmjehuju i viđeniji treneri. Jose Mourinho ne ustručava se nazvati Wengera “stručnjakom za neuspjehe”. Španski trener Pepe Mel (WBA) pokazat će simpatiju za Wengerovu filozofiju, ali i dodati - s ovakvim rezultatima u Španiji bi Wenger davno dobio otkaz.