Američki novinar Graham Ruthven, koji piše za “Americansoccernow.com”, koji je doputovao da prati prijateljsku utakmicu između reprezentacija BiH i SAD, doživjeo je "niz neugodnosti" u glavnom gradu BiH.
Zapravo, ono što je on okarakterisao kao "dan iz pakla" u potrazi za stadionom Grbavica, nije ništa drugo do jedan svakodnevni dan u životu svakog Bosanca i Hercegovca i surova slika onoga što mi svakodnevno prolazimo.
Ovo je i tipičan primjer nerazumjevanja gdje je došao i na šta liče fudbalski stadioni u BiH jer, čini se, on je najviše bio razočaran onim što je zatekao na Koševu, ali i Grbavici.
Pa dobro nam došao dragi Graham, mi svakodnevno gledamo puno tragičnije i besmislenije stvari.
"U redu, priznat ću vam. U ponedjeljak sam uzeo pogrešan taksi kako bih stigao na trening reprezentacije SAD.
Ušao sam u automobil i pogrešno sam izgovorio ime stadiona Grbavica na kojem se Klinsmanovi igrači pripremaju.
Nakon nekoliko produženih slogova, gestikulacije i uzaludnih pokušaja komunikacije, vozač je odgovorio: “Ah! Amerika! Fudbal?”.
Međutim, sve je bilo pogrešno. Shvatio sam to tek kad sam došao na ulaz stadiona niz čije se stepenice slijeva voda iz kanalizacije.
Došao sam na ulaz stadiona “Asim Ferhatović-Hase”, gdje će se u srijedu odigrati utakmica između BiH i SAD.
Nakon što sam stigao na pogrešan stadion, izrazito zastrašujuće i potpuno neprijateljsko mjesto, počeo sam tražiti ulazna vrata.
Otvorio sam jedna vrata i našao se u prodavnici odijela. Da, prodavnica odijela na stadionu.
Za sve postoji prvi put. Prodavačica me je slijedila, nudila mi kravate... Kad sam joj objasnio da nisam došao kako bih kupio nešto, uputila me je prema mračnom tunelu koji bi bio karakterističan za napuštene i zapuštene stadione.
Naišao sam na nekoliko prostorija, svlačionice i sobu za doping (pretpostavljam da je to mjesto gdje se vrše antidoping testovi, a ne gdje se vrši doping). Priznat ću vam.
Nakon što sam vidio kako u BiH izgledaju stadioni, nisam poželio vidjeti kako tek zatvori izgledaju. U blizini nije bilo nikoga. Bio sam na pogrešnom mjestu.
Nakon što sam uspio uhvatiti taksi, kako bih izbjegao daljnje nesporazume, ovaj put sam napisao ime stadiona na telefonu i pokazao vozaču.
No, tu nije kraj…
U potrazi za ulazom na stadion Grbavica, popeo sam se uz stepenice i očekivao da ću naići na rampu ili nešto što će ukazivati na to da se s druge strane zida nalazi stadion.
Umjesto toga, naišao sam na porodičnu atmosferu. Svi su sjedili, gledali TV i pušili. Gledali su u mene. Odmah sam izašao. I, nakon više od sat vremena razgledanja koje nisam planirao, pronašao sam igrače američke reprezentacije sa kojima sam uradio intervju.
Na povratku, taksi me odvezao u pogrešan hotel. Valjda postoje dva hotela sa istim imenom. Sljedeći put mislim da ću ići pješice".
sport.ba @sport.ba
