GOTOVO FILMSKA PRIČA: Kako je "njemački Messi" završio na londonskoj periferiji

Da je netko prije pet godina tada 17-godišnjem Schalkeovu čudu od djeteta, koji je u prvoj momčadi naslijedio broj 7 od velikog Raula, rekao da će s 22 godine biti odbačen od svojeg kluba i kao slobodan igrač potpisati za Crystal Palace, jedna od najvećih nada njemačkog nogometa i njegov netolerantni menadžer vjerojatno bi ga stjerali u onu stvar.

No, upravo to se ovog ljeta dogodilo Maxu Meyeru (22), neobičnom nogometašu koji je spletom neobičnih okolnosti završio na Selhurst Parku, blizu, ali istovremeno i vrlo daleko od svjetla Emiratesa, Stamford Bridgea ili Old Trafforda i Anfielda. Novi igrač Crystal Palacea do 2009. godine igrao je u Duisburgu kad je s 14 godina Schalke spazio njegov talent i doveo ga u omladinsku školu. Bio je sjajan u mlađim kategorijama, a eksplodirao je u U-19 momčadi u sezoni 2011./2012. kad je Schalke osvojio njemačko U-19 prvenstvo pobjedom protiv Bayerna u finalu 2:1.

Meyer je u 15 utakmica zabio 11 i asistirao još toliko golova što su bile brojke koje generalni menadžer Horst Heldt nije mogao ignorirati i sa 17 godina potpisao je profesionalni ugovor. Tog ljeta je s Njemačkom osvojio drugo mjesto na Euru U-17, a za Schalke je debitirao u veljači 2013. godine na utakmici protiv Mainza i odmah asistirao za remi. Prvi nastup u Ligi prvakaupisao je u ožujku u osmini finala protiv Galatasaraya.

Sa 170 centimetara visine, izrazito niskim težištem i zastrašujućom brzinom driblinga, u čemu mu je puno pomogla činjenica da je od malih nogu igrao futsal, Meyer je ubrzo dobio nadimak "njemački Messi" što je teret s kojim su se i bolji igrači od njega jako teško nosili. No, sve je išlo po planu. Max je na početku sezone 2013./2014. dobio broj 7 koji je godinu ranije nosio Raul. Briljantnom asistencijom za Draxlera u Solunu u play-offu Lige prvaka trasirao je put Schalkeu u Ligu prvaka, a njemački mediji su to dodavanje kasnije prozvali "pasom od 20 milijuna eura".

Iako je Schalke u skupini izgubio kod kuće od Chelseaja 3:0, Meyer je bio najbolji igrač njemačke momčadi i odmah zainteresirao Engleze koji su ga željeli u zimskom prijelaznom roku. Chelsea je ponudio 15 milijuna eura, ali se Schalke samo zahvalio na ponudi i u studenom 2013. dao Meyeru novi ugovor do ljeta 2018. godine.

"Ubio bih se da moram igrati protiv njega", rekao je Schalkeov trener Jens Keller nakon što je Meyer sam pobijedio Darmstadt u kupu 2013. godine, a te godine proglašen je najvećim njemačkim talentom, uz suigrača Leona Goretzku. Sljedeće sezone debitirao je za njemačku reprezentaciju i počeo je snimati unosne reklame poput one za Nissan s Andresom Iniestom i Yayom Toureom. Sve je bilo spremno za veliku karijeru, koja je barem za sad nje ispunila golema očekivanja.

U sljedeće tri godine Schalke je promijenio četiri trenera od koji je svaki Meyera vidio na drugoj poziciji. Kod Roberta di Mattea igrao je polušpicu i zabio šest te asistirao dva gola u sezoni 2014./2015. Talijana je zamijenio Andre Breitenreiter kod kojeg je Max igrao veznog, polušpicu, lijevo i desno krilo, a kad je na klupu sjeo Markus Weinzierl mladi Meyer igrao je čak i špicu i uopće se nije snašao u kontraškoj igri novog trenera.

Iako nije imao pretjerano loše sezone, Meyerove statistike bile u uglavnom jednoznamenkaste i padao je u prosjek Bundeslige. Ali, dolaskom Domenica Tedesca na klupu Meyer pokazao pravi potencijal. To nisu bili golovi, asistencije i driblinzi. Pragmatični Tedesco je od potencijalnog fantaziste napravio pravog ratnika u sredini terena. Iako ne pretjerano kršne građe, Meyer je dobio 50 posto duela u prošloj sezoni, imao je 91 posto točnih dodavanja i 2,8 osvojenih lopti po utakmici, najviše u ligi. Od "njemačkog Messija" postao je njemački Gattuso ili Verratti s kojima ga je uspoređivao Leon Goretzka.

"Nova uloga mi je legla puno bolje nego kod prijašnjih trenera. Puno više imam loptu u nogama i imam priliku otvarati igru momčadi i osjećam se puno korisnijim", rekao je Meyer sredinom sezone.

Mladi Nijemac imao je sjajnu sezonu, a ugovor mu je isticao na kraju iste i očekivao je ponudu novoga, no do nje nije došlo. Meyerov menadžer Roger Wittmann požalio se novinama da mu je klub poslao nacrt novog ugovora samo e-mailom i on i Max krenuli su u rat s klubom preko medija. Meyer je Tedesca, čovjeka koji mu je spasio karijeru, okarakterizirao nedovoljno dobrim, nakon čega je klub suspendirao.

Meyer je s Instagrama obrisao sve postove vezane uz Schalke, a kad je shvatio da bi mogao ostati bez jako dobrog igrača klub je organizirao krizni sastanak s Meyerovim menadžerom u Berlinu. Tijek razgovora kasnije je za njemački Sky prepričao Schalkeov sportski direktor Christian Hedel. Wittmann ga je pitao govore li oni o istom Meyeru.

"Mi ovdje govorimo o Maxu Meyeru, igraču svjetske klase koji može igrati u bilo kojem svjetskom klubu i sigurno će biti pozvan u reprezentaciju za Svjetsko prvenstvu u Rusiji. Ako to nije igrač o kojem vi govorite, onda mi ne morate ni slati ponudu", rekao je Wittmann Schalkeovom direktoru. "Ja sam mu svejedno poslao ponudu. Ne za igrača svjetske klase nego za jako dobrog bundesligaškog igrača koji ima potencijala postati još boljim", prepričao je Heidel.

Schalke i Wittmann se nisu dogovorili, a Meyer je nakon isteka ugovora i odlaska iz kluba za Bild rekao da nije stvar u novcu nego da više nije želio trenirati i igrati za klub u kojem sjedi čovjek poput Heidela. "Imam osjećaj kao da me zafrkava i da me ugnjetava. Ne želim više biti u takvom klubu", rekao je i otišao.

On i njegov agent očekivali su da se klubovi za njega doslovno potuku. I bilo je interesa i to s Emiratesa i Anfielda, stadiona koji su mu sad nadohvat ruke, ali iz potpuno druge perspektive. Njegov agent je tražio četiri milijuna eura na godinu, ali Arsenal i Liverpool nisu željeli ni čuti. Ponudili su znatno manje jer im Meyer nije bio nužno potreban, ali Wittmann je sve odbio.

Javili su se i Marseille i Fenerbahče, ali nisu željeli ni čuti za Meyerove zahtjeve da bi zbog istog razloga i Tottenham odustao od mladog Nijemca. Tako je Max Meyer završio na londonskoj periferiji, u Crystal Palaceu. Kako? Nitko točno ne zna, ali ključan faktor najvjerojatnije je bio nevjerojatni ugovor koji je tradicionalni borac za opstanak u Premiershipu ponudio Meyeru.

Naime, prema pisanju dobro obavještenih izvora Daily Maila, bivši Schalkeov igrač zarađivat će na Selhurst Parku deset milijuna eura po sezoni. Da, dobro ste pročitali. Tjedna plaća bit će mu nešto manja od 200.000 eura tjedno. Da ga je morao platiti, Crystal Palace bi mu sigurno ponudio znatno manji novac. Ovako će ih potencijalna zvijezda stajati 40-ak milijuna eura kroz sljedeće četiri godine, što je novac koji si praktički svaki klub iz Premiershipa može priuštiti.

On i Cheikhou Kouyate trebali bi popuniti golemu rupu u veznoj liniji nastalu odlaskom Yohana Cabayea. Palace ga je, jasno, predstavio kao jedno od najsenzacionalnijih pojačanja u klupskoj povijesti. Na Twitteru su sve objave vezane uz Meyera objavljivane uz "hashtag" #MeyerOfLondon, što je igra riječima i kad se pročita znači "Gradonačelnik Londona".

Meyer, kralj Londona. Dobro bi zvučalo da je na naslovnoj fotografiji u dresu Chelseaja ili Arsenala. Ovako je do vrha krenuo zaobilaznim putem. Od periferije i vatrene atmosfere Selhursta prema centru Londona. Tako je valjda moralo biti.