sport.ba @sport.ba
„Wenger voli imati loptu, igrati nogomet, dodavati se. Poput orkestra. Ali to je tiha pjesma. Ja volim heavy metal.“
Jurgen Klopp. Jurgen Klopp koji će „pojesti metlu“ ako Mats Hummels potpiše za Manchester United. Klopp koji se bori „s lukom i strijelom protiv Bayerna s bazukom“. Klopp, koji ne može objasniti fanu Schalkea kako je to osvojiti Bundesligu jer „kako je moguće objasniti slijepoj osobi što je boja?“.
Klopp, čije je ime na usnama svih nogometnih entuzijasta (osim fanova Spartaka iz Moskve) nakon Liverpoolovih 7:0 na Anfieldu. Liverpoolovi heavy metal, drop-d, riffovi samljeli su Spartakov improvizirani orkestar. „This is Anfield“, stoji tabla u tunelu Liverpoolovog legendarnog stadiona. Igrači Spartaka nikada neće zaboraviti.
Pa ako su izvođači na bini Anfielda bili Liverpoolov merkurijalni vod smrti - Sadio Mane i njegovi zig-zag trkovi, Firmino i kombinacija prvog dodira i osjećaja za prostor bez presedana, Coutinhovi kirurški centaršutevi/pasevi - zasluge je dobio producent koji je bend okupio - nasmiješeni Nijemac iz backstagea.
Jurgen Klopp i njegov pomodni hudi, naočale debelog okvira i brada od par dana - pažljivo kultiviran izgled spontanog kulera. Ukoliko ste fan Borussije Dortmund ili Liverpoola riječ je o personi koja je veća od trenera, ta šarmantna super-zvijezda za koju ste sretni da je odabrala baš vaš klub. U suprotnošću sa, recimo, Guardiolinim introvertnim štreberstvom - to je trener kojega gotovo podsvjesno zamišljamo sa kredom u ruci, iscrtavajući linije bekovskih kretanja, rondose i trokute za stvaranje dodavanja - Klopp je trener kojega možete zamisliti na božićnoj zabavi Liverpoola, kako prepričava još jednu anegdotu o Marcu Reusu iz njegovih dana u Dortmundu.
Epicentar Kloppovog svijeta je nogomet, jednako kao i Wengeru ili Guardioli, ali njegova karizma bazira se na nečemu udaljenom od dosadne nogometne analitike i teorije. Uostalom, nije slučajno usporedio svoju ljubav prema heavy metalu sa Wengerovim orkestrom. Heavy metal je, kao i svi njegovi pod-žanrovi, bučan, ekstrovertan i ekscentričan žanr - upravo kao što Klopp voli da njegova momčad igra na terenu.
Naravno, Jurgen Klopp nije taktički ludit - opće je poznato da je Nijemac pobornik protu-presinga, ili, kako ga se zvalo u vremenu dok je vodio Borussiju u Njemačkoj, gegenpressinga. Presing je taktički koncept koji je rođen u Nizozemskoj i Sovjetskom Savezu, davnih šezdesetih. Primaran cilj načela presinga je jednostavan - nakon gubitka lopte, čim prije ju ponovo osvojiti u opasnoj zoni, stvoriti šansu za gol i spriječiti protivničku kontru. Drugim riječima, riječ je kontra-kontra napadu. Pojednostavivši do krajnosti, Kloppova verzija protu-presinga nalaže nekolicini igrača da automatski pritišće protivničkog igrača koji ima loptu, bez čekanja na uobičajene okidače za presing (kao što su: kada protivnički igrač s loptom stoji uz aut liniju ili je okrenut prema vlastitom golu). Za usporedbu, Guardiolina verzija presinga bazira se na prekidanju linija za pas, dok Heynckes voli raspodijeliti svoje igrače u presingu - jedan ide na loptu, ostali na njegove suigrače kojima bi mogao uputiti pas.
Prednosti gegenpressinga jasne su. Kao prvo, budući da je protivnik tek osvojio loptu, veća je šansa da je izgubio puno energije i bit će mu je lakše uzeti. Kao drugo, protivnička momčad je u fazi napada, a ne obrane, te će ih gubitak posjeda uloviti u obrambeno otvorenoj situaciji. Nadalje, ukoliko loptu osvojite visoko u protivničkoj polovici, ne samo da ćete spriječiti protivničku kontru, nego se i naći u poziciji gdje možete ozbiljno zaprijetiti.
Dvije su komponente ključne za uspješnu provedbu protu-presinga: brzina i organizacija. Uostalom, ako ne osvojite loptu dovoljno brzo, postoji velika šansa da će vas protivnik uloviti u tranziciji i van obrambene organizacije, a ukoliko nemate dobru organizaciju i ne znate kada pritiskati a kada ne, nećete imati šansu osvojiti loptu.
Treba li čuditi da Jurgen Klopp, koji je jednom rekao da je propao kao igrač jer je imao „mozak za Bundesligu ali talent za petu ligu“, Jurgen Klopp, karizmatik, šarmer, favorizira ovakav plan igre? Treba li čuditi da svaki pogodak svoje momčadi slavi kao da je upravo poveo u finalu Lige prvaka? Ili to da, kao što sam priznaje, pogotke Barcelone pokazuje svojim igračima „ne zbog načina na koji igraju, nego načina na koji slave, čak i kada vode 5:0“?
Kloppov heavy metal nogomet ima, ipak, i svoje naličje. S jedne strane, Liverpoolov staccato napadački ritam, njegov neumorni dinamizam i pritisak mogu razmontirati ekipe, kao što su razmontirali ošamućeni Spartak. Uostalom, od 0:0 sa Unitedom u 10. mjesecu, Kloppova momčad postigla je vrtoglavih 40 golova u 11 utakmica. S druge strane, manjak dedicirane šestice koja će patrolirati ispred obrane i Liverpoolov gung-ho napadački pristup doveo je i do spektakularnih obrambenih kolapsa. Najpamtljiviji je, naravno, onaj nedavni na Sanchez Pizjuanu. Liverpool je tada protiv Seville imao 3:0 na poluvremenu, ne bi li primio tri komada u nastavku i odigrao 3:3. Kloppov nezaustavljiv napad izgrađen je, čini se, na leđima drhtave obrane. Uostalom, ako svirate heavy metal, možete očekivati i polomljene kosti u šutki.
Indikativno je da su Kloppove momčadi samo u tri sezone uspjele primiti u prosjeku gol ili manje po utakmici. Desilo se to s Mainzom 2003./04. i Borussijom 2010./11. i 2011./12. Ne treba stoga čuditi da je u te tri sezone postigao promociju u Bundesligu s Meinzom i osvojio svoje jedine dvije titule s Borussijom. Spartakov 7:0 i 3:3 u Sevilli nisu iznimke, to su paradigmatski primjeri Kloppove filozofije. Ona je glasna, ekstrovertna, šarmantna - i ne trpi prosječnost. Death or glory, rekao bi The Clash.
Postoji osjećaj da su Liverpool i Klopp suđeni jedno drugom - metalac i trener čije su noge bile prespore za njegov brzi mozak i grad koji više slavi Billa Shanklyja nego Johna Lennona. I Klopp i Liverpool žive za nešto više od rezultata - karizmu, slavu, najveći mogući trijumf ili najspektakularniji kolaps. Za Liverpoolovog gospodara lutaka, ništa između nije niti zamislivo.
