sport.ba @sport.ba
Lopta kućne izrade ne odvaja se od njegovih bosih nogu dok se okreće oko dva braniča, i trči prema kamenjima koji služe kao gol. Dres koji je naslijedio mu je prevelik za njegovu malu građu, ali to ga ne zanima, sliježe ramenima i juri dalje.
Onda dolazi pravi izazov. Dječak, koji još nije dosegao dvoznamenkast broj godina, osjeti jak udarac s leđa, ali prvo osigura da i dalje ima loptu, prije nego li uputi udarac. Mladi Naby Keita je zabio, a nakon što je proslavio gol, promotri auto koji ga je udario tokom akcije.
"To je bila normalna utakmica," rekao je veznjak ekskluzivno za Goal dok se prisjeća svog djetinjstva, u kojemu je nogomet bio centar pozornosti, u Koleyi, dio Conakryja, glavnog grada Gvineje.
"Igrali bi bilo gdje je bio slobodan prostor, a to je često bilo na ulici gdje bismo onda trebali izbjegavati aute!"
"Auto me puno puta udario, ali uvijek bih nastavio akciju jer nikada nisam htio izgubiti loptu. Ništa me nije moglo odvojiti od lopte i puno sam naučio iz iskustva igranja na cesti."
"Salzburg me poboljšao kao igrača i tamo sam puno naučio, dobio sam taktičko obrazovanje. Sadio mi je bio važan, i dalje je! Za mene je on stariji brat. On voli učiti nove stvari, poboljšavati se i gurati se do granica, u tome smo isti. On je dobar primjer za mene."
Tri godine starijeg Manea, kojega također predstavlja sportska grupacija Arena11, i dalje osjeća da treba zaštiti Gvinejca i kada može uvijek gleda njegove utakmice - ili uživo ili preko sazežtaka. "On je poseban igrač i kao porodica mi je," rekao je Liverpoolov igrač, "bili smo bliski u Salzburgu, a i dalje se čujemo. Uživam gledajući ga i veselim se što ću mu ponovno moći pomoći kada dođe sljedeće godine."
"Pitao me o Liverpoolu i rekao sam mu da je klub čudesan s talentovanim igračima, odličnim trenerom i puno ambicije. Grad i ljudi su dragi i da će se osjećati kao kod kuće."
Sljedeće ljeto neće biti prvi puta da će Keita staviti Liverpoolov dres .
"Kada sam imao oko 11, 12 godina, moji prijatelji i ja birali smo koje ćemo dresove imati za svoju ekipu. Moj otac prozvao me Deco, jer je mislio da igram kao on, zato sam želio da imamo Barcelonine dresove - oni su mi bili najdraži."
"Svi moji prijatelji bili su navijači Liverpoola, a i meni se sviđao, pa smo se odlučili za njih. Mislim da nitko od njih, a niti ja, nismo mogli zamisliti da ću jednoga dana obući pravi dres Liverpoola i da ću predstavljati pravi Liverpool!"
