sport.ba @sport.ba
Nakon Dejana Stankovića, Predraga Danilovića, Šime Vrsaljka, Sergeja Barbareza i Vladimira Grbića, u drugoj sezoni serijala "(Ne)uspjeh prvaka" nasuprot Mirze Džombe našao se i Mehmed Baždarević, koji se kroz ovaj razgovor prisjetio svoje igračke karijere, razgovarao o svom odnosu prema Sarajevu i voljenom Željezničaru, odnosu sa pokojnim Ivicom Osimom, ali i o tome šta bi u svojoj karijeri, sa ovim vremenskim odmakom, napravio drugačije.
Mehmed Baždarević, iako rođen u Višegradu prilikom kratkog odmora svojih roditelja u tom gradu, odrastao je u Sarajevu, nedaleko od stadiona Grbavica.
Sa 17 godina postao je prvotimac plavog sarajevskog kluba, za koji je tokom devet sezona odigrao više od 300 utakmica. Veliki dio razgovora sa Džombom posvećen je upravo Želji, pri čemu se Meša prisjetio svih uspjeha, propuštenih prilika, ali i spomenuo šta zamjera voljenom klubu, odnosno ljudima koji su ga u to vrijeme vodili.
"Kad sam počeo igrati nogomet, moj san je bio da igram za Želju i da nastupim na svjetskom prvenstvu. Rođen sam u mahali koja je odgojila velike nogometaše Željezničara - od Miše Smajlovića, Ivice Osima, Džemala Šerbe, Vlade Čapljića, Edina Čurića... Blizina stadiona i ljubav prema nogometu su odredili moj put već u 8-9 godini. Na početku je sve to bilo iz ljubavi prema stadionu, prema klubu koji se nalazio na 800 metara od moje kuće", riječi su kojima je Meša započeo svoju priču o Željezničaru.
Za voljeni klub nije imao debi iz snova. Prvu utakmicu je počeo na klupi, što nije dobro prihvatio, te je kako i sam kaže, "napravio frku".
"Nije mi bilo svejedno, jer nisam mislio da trebam početi s klupe. Rekao bih da sam već tada naglasio sam da ću biti igrač koji ima karakter. U 20-30 minuta igre, koliko sam na kraju dobio, stvarno sam se pokazao, te sam sljedeću utakmicu igrao od početka. U utakmici koju smo igrali kod kuće dao sam strašan gol protiv Budućnosti sa 30 metara i nakon toga, potpuno zasluženo, dobio crveni karton", prisjetio se Baždarević svog seniorskog početka u Željezničaru.Baždarević je bio dio jedne sjajne generacije koju je Željo stvarao godinama, a koja je svoj vrhunac dosegla igrajući završnicu Kupa UEFA (današnja Evropska liga) u sezoni 84/85.
Nakon što je prvu utakmicu u Mađarskoj Željo izgubio od Videotona rezultatom 3:1, u uzvratnoj utakmici Dolina ćupova bila je puna, a sve do 87. minute, kada su gosti postigli gol za 2:1, sarajevski san o odlasku u finale trebao je postati java."Ljudi me i dan danas pitaju za tu utakmicu i šta se desilo. Mislim da prije svega klub nije bio spreman da mi igramo finale protiv Real Madrida. Nogometno smo bili moćna ekipa, igrali smo tako lagano, ali mislim da sama organizacija nije bila na nivou, nismo imali finansije, u karantin smo išli reda radi. Što se same utakmice tiče, ona će, vjerovatno svima nama, ostati jedan bol u duši što nismo igrali protiv Reala. Jer mi bismo pobijedili Real, bili smo bolji od njih. Već tada smo igrali nogomet koji se danas smatra atraktivnim", ispričao je Baždarević svoje viđenje dvomeča protiv mađarskog Videotona.
Težak period za Željezničar uslijedio je posebno nakon te utakmice i završetka sezone 84/85. Igrači su napuštali klub, finansijska perspektiva je bila loša, a Baždarević je bio prisiljen da ostane u Želji iako je dobio ponude Crvene Zvezde, Dinama i Hajduka.
(klix.ba)
