sport.ba @sport.ba
Jedan od najiskusnijih brazilskih reprezentativaca i kapetan PSG-a, 33-godišnji Thiago Silva je u razgovoru za Goal govorio o svojim dječačkim snovima, odlasku iz Brazila, teškim nogometnim trenucima, ali i o Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Koja je vaša prva asocijacija na svjetsko prvenstvo?
"Prvi trenutak koji mi prolazi kroz glavu je Svjetsko prvenstvo 1994. godine. Imali smo nevjerojatan napadački dvojac, Bebeta i Romaria. S veseljem se sjećam finala protiv Italije i trenutka kada je Roberto Baggio promašio jedanaesterac. Zauvijek ću pamtiti tu utakmicu i komentatorove riječi: četvrti, četvrti (naslov prvaka za Brazil)! "
Zbog čega ste toliko htjeli uspjeti u nogometu?
"Sjećam se da smo kao djeca na ulici igrali nogomet, najčešće bosi. Došao bih kući s ranjenim i ponekad krvavim stopalima, ali sam bez obzira na to, dan kasnije svejedno opet otišao s prijateljima. Mislim da mi je ta upornost naviše pomogla da postanem profesionalni nogometaš."
Kako ste se osjećali kada su vas na početku karijere odbili mnogi klubovi?
"Bilo je to jako teško razdoblje, kada ste mladi, nakon takvih situacija počnete razmišljati o odustajanju. Jednog sam dana čak došao doma i rekao kako više ne želim igrati nogomet. Srećom, majka i brat su razgovarali sa mnom te mi objasnili kako moram ponovno pokušati. To što nisam uspio igrati u jednom klubu, nije značilo da neću zaigrati u drugom. Već sljedećeg dana bio sam na igralištu u utrci za svojim snovima."
Kroz kakve ste trenutke prolazili nakon odlaska iz Brazila?
"Pomiješali su mi se svi mogući osjećaji, zadovoljstvo, strah, zabrinutost zbog odlaska u nepoznato i dolaska u novu državu. Iako sam prvo došao u Portugal i nisam imao problema s jezikom, nikako se nisam mogao naviknuti na novu sredinu. Nikoga nisam poznavao, tako da sam cijelo vrijeme bio na oprezu. Međutim, to je bila i prednost jer sam se mogao usredotočiti na treninge i utakmice. Svi znamo da najbolji igrači na svijetu igraju u Europi i zbog toga sam iznimno zahvalan na svaki trenutak kroz koji sam prošao u karijeri."
Prolazio ste kroz mnoge teške trenutke, što vas je učinilo jačim?
"Na prvom bih mjestu istaknuo vjeru. Bez Boga ne biste mogli niti ustati iz kreveta kada vam je teško. Vjera mi je uvijek pomagala da kao pobjednik izađem iz teških bitki. Imao sam problema s plućima i liječnik mi je rekao da moram na operaciju te da se više neću moći baviti nogometom, međutim bio sam okružen ljudima koj su vjerovali da ću uspjeti. Moja majka je rekla kako je moj tadašnji trener Ivo Wortmann moj anđeo čuvar. Vratio sam se u Portugal i doktor je rekao kako je sve prošlo u najboljem redu te da ću moći igrati nogomet. Znao sam da ću prolaziti kroz teško razdoblje, ali sam znao da će se na kraju težak rad isplatiti."
Možete li istaknuti jedan događaj koji te posebno pogodio?
"Zaista sam prošao kroz puno toga, ali bih istaknuo jedno nevrijeme koje nam je praktički odnijelo sve što smo imali. Imao sam sedam godina i oluja je zahvatila područje gdje smo živjeli, a bez obzira na sklonište, imao sam osjećaj kao da smo vani. Krov je propao zbog velike količine padalina i sve što smo zaradili kroz život je u trenutku nestalo. Izvukao sam pouku iz te tragedije i bio sam još motiviraniji kako bih pomogao svojoj obitelji. Osim tog nevremena, dodao bih i borbu s turbekulozom."
Danas je vaš nadimak - zvijer, je li to neka vrsta osvete za sve ono kroz što ste prošli?
"Uvijek sam se trudio dati sve od sebe, za svaki klub za koji sam igrao. Trudim se biti što profesionalniji i mislim da sam zbog toga bio u dobrim odnosima s upravama klubova u kojima sam igrao. Želim ostati u kontaktu sa svim ljudima s kojima sam surađivao jer je zaista teško pronaći prave prijatelje. Tako sam ostao u kontaktu s bivšim izvršnim direktorom Milana, Adrianom Gallianijem i zaista sam sretan kada se čujemo. To su trenuci koji me jako vesele."
Kako ste se osjećali kada ste prvi put obukli dres brazilske reprezentacije?
"Bio je to poseban trenutak. Rijetki igrači imaju priliku nastupiti za reprezentaciju, mnogi su imali talent, ali ipak nisu uspjeli proći zadnju prepreku i zaigrati za Brazil. To znači da osim talenta morate imati i još nešto dodatno kako biste nosili dres koji predstavlja povijest, pet pobjedničkih zvjezdica nosi posebnu odgovornost tako da uvijek morate uččiniti ponosnima 200 miijuna ljudi koje predstavljate."
Zabiti za Brazil na Svjetskom prvenstvu je sigurno poseban osjećaj?
"Apsolutno, kada sam zabio na prošlom prvenstvu za reprezentaciju, osjetio sam ponos, zadovoljstvo i nevjerojatnu količinu sreće, a siguran sam da će me razumjeti samo oni kojima je to isto pošlo za rukom, odnosno nogom. To je sigurno moj najdraži gol, a kada sam vidio da ulazi u mrežu, viknuo sam u sebi: Ovo je Brazil!"
Kako ste se pripremali za prvenstvo u Rusiji?
"Svakog dana naučite nešto novo, na igračkom pogledu, ali i na emocionalnom, koji ima jako veliku ulogu na takvom natjecanju. Puno smo puta to pokušali promijeniti, ali nismo uspjeli. Osobno, ne želim mijenjati stvari, želim da se sve odvija prirodno, bez obzira jesu li to dobre ili loše stvari, bitno je da se sve događa s razlogom. Naravno da je naš cilj osvojiti otići u Rusiji do kraja, ali bit će to jedan dugi put", zaključio je SIlva.
(Sport.ba)
