sport.ba @sport.ba
Nakon što je Iniesta napustio Barcelonu, njegov bivši suigrač i veliki prijatelj Xavi je napisao emotivno pismo posvećeno Andrésu. Pismo prenosimo u cijelosti: ''Još se sjećam prvog puta kada sam vidio Iniestu kako igra. Igrao sam za mladu Barceloninu ekipu dok je on bio u još mlađim uzrastima. Jednom mi je prišao netko iz kluba i rekao mi da se u grupi mlađoj od moje nalazi neki dječak koji će jednoga dana biti najbolji. Ista ta osoba mi je rekla da nas dvojica imamo sličan stil igre. Kada sam prvi put vidio Iniestu s loptom u nogama, bio sam iznenađen jer sve one priče o tome kako igramo sličan nogomet nisu bile istinite. Pa on je igrao drugačije nego ja. Taj dječak je bio puno kreativniji, imao je bolje driblinge i mogao je pokriti veliki dio terena. To je bio drugačiji stil od moga jer sam tada igrao na sličnoj poziciji kao i Busquets danas. Taj dječak je mogao igrati kao četvorka, osmica, šestica ili čak kao desetka i tada je izgledao apsolutno nesavladiv radi načina na koji se znao pozicionirati prije nego li će primiti loptu. On je na utakmicama igrao s obje noge. Danas je to postalo normalno, ali tada je to bila prava revolucija. Bez problema je mogao primiti loptu s obje noge. Najviše me iznenadio način na koji je dirigirao s loptom, a da ju nije niti dirao. Gledati njega je bio pravi užitak. Kasnije se činilo kao da mi može čitati misli i uputiti mi loptu baš tamo gdje želim. Andrés je uvijek igrao uzdignute glave, rijetko kada bi gubio loptu. Cijeli taj koncept nam je Joan Vila pojašnjavao godinama, ali Andrés je izgledao kao da se rodio s tim konceptom. Često sam radi toga mislio da ima nevjerojatan talent, iako je mlađi od nas četiri godine. Andrés je za mene najtalentiraniji igrač u povijesti Španjolske
. Nikada nisam vidio nekog tako talentiranog kao njega. Ukoliko pričamo o njemu kao osobi, onda moram reći da je on besprijekorna osoba. On je uzoran, suosjećajan, odličan suigrač, vječiti pobjednik i pravi vođa na terenu. Uvijek je tražio da mu dodamo loptu. Razumijete li vi što to znači? Onda kada bi većina igrača željela da ih dodavanje zaobiđe jer se nalaze u teškoj situaciji, on bi jednostavno i u takvim situacijama tražio loptu. On je bio pravi blagoslov suigračima i to je samo jedan od razloga zašto smatram da je on istinski vođa na terenu. Tihi vođa, ali vođa s izraženim autoritetom. Cijeli život sam proveo u veznom redu i trebao sam igrače poput Inieste, Messija i Busquetsa. Oni su bili najbolji suigrači koje sam imao. Oni bi mi uvijek davali svoje iskreno mišljenje, bez obzira koliko situacija bila teška. Na terenu su mi olakšavali mnoge stvari i ne znam kako, ali svaki put kada bih bio u teškoj situaciji, tu je bio Andrés kako bi mi pomogao. Andrés i ja nismo uopće trebali razgovarati na terenu. Jednostavno smo znali što nam je bilo činiti bez da smo progovorili riječ o tome. Nakon što smo toliko godina proveli skupa, razumjeli smo se savršeno. Njegov govor tijela je bio najbolji način komunikacije. Često smo analizirali utakmice gdje bismo svaki put ostali šokirani vidjevši situacije iz kojih je on izašao kao pobjednik. Dok je igrao nogomet, činilo se da mu ništa nije nemoguće. On je bio sretan u veznom redu, na svojoj poziciji. Nije mi jasno od kuda ljudima ideja da je Iniesta bio slab? Mislili su da je bio premalen, slab i krhak. Međutim to nije bilo točno. Svoje tijelo je koristio na način da ga protivnički braniči nisu mogli spriječiti prilikom stvaranja šansi. On je bio jak igrač
. Pa pogledajte samo broj utakmica koje je odigrao. I na kraju, njegov mentalitet je bio glavni razlog zašto je on bio jak i u teškim situacijama, a bilo ih je puno više nego što vi znate. Andrés je od malena bio odvojen od roditelja, a sve kako bi uspio u stvari koju je obožavao, u nogometu. Prisjetite se Stamford Bridgea i Johannesburga. Pogledajte što se dogodilo na Svjetskom prvenstvu. Ukoliko niste gledali utakmicu, pogledajte ju, ali nemojte gledati samo njegov gol, pratite njegovu igru tokom cijelog ogleda. Tek tada ćete shvatiti što je Andrés uistinu učinio. Također se sjećam da su ljudi govorili da on i ja ne možemo igrati u istoj ekipi. Govorili su da je Barcelona klub u kojem ćeš uvijek biti kritiziran radi svake pogreške. Ja sam svoj stil igre mogao igrati jer sam pored sebe imao igrača čija je tehnika bila kvalitetna. I to mi je bilo bitnije nego biti pored igrača koji je fizički moćan. Naravno da su fizički jaki igrači potrebni svakoj ekipi, ali pogledajte Iniestu, Messija i Busquetsa. Mrzio sam kada bi ljudi govorili da Barcelona u svojoj ekipi treba imati više mišića. Iniesta i ja smo bili šutljivi. To je glavni razlog zašto smo se tako dobro slagali. Voljeli smo naše misli pokazati na terenu. Ukoliko bi klub potpisao trojicu igrača za rekordan iznos, a da su mi sva trojica bila konkurencija na mojoj poziciji, ja bih se zainatio i radio još jače, a samo kako bih pokazao klubu da mogu biti Barcelonin igrač. Taj mentalitet je imao i Iniesta dok je bio mlađi. Svatko tko se nije tako postavio nije uspio. Postojale su dvije opcije, boriti se za svoju poziciju i zaslužiti mjesto na terenu ili odustati od svega jer mislite da nećete nikada dobiti šansu. Sjećam se situacije koja se dogodila neposredno prije početka Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici.
Dok smo trenirali čuo sam Puyola kako viče. Otišao sam vidjeti što se dogodilo i vidio sam Iniestu kako u suzama napušta teren. Tada se tek bio oporavio od ozljede, da bi ju na tom treningu obnovio. Mnogi mu nisu davali velike šanse da će zaigrati na Svjetskom prvenstvu, ali on je i tu prepreku preskočio zahvaljujući svojem mentalitetu. Nikada neću zaboraviti situaciju iz svlačionice u Monaku gdje smo igrali UEFA Superkup. Andrés je imao zdravstvenih problema, a mi smo ga motivirali govoreći mu da je neophodan za naš uspjeh i da nismo ista ekipa bez njega. Mi smo samo govorili istinu, a to je da nam je bio jako potreban. Ponekad mislim da ne postoje riječi koje bi mogle opisati Andrés Iniestu. On je teške stvari činio jednostavnima pa su mnogi mislili da njegove kretnje i poteze može uraditi bilo tko. To je laž. Nitko se na terenu nije snalazio bolje od Andrésa. Teren je bilo njegovo prirodno okruženje i tamo je njegova osobnost najviše dolazila do izražaja. Ukoliko lopta ne bi bila u njegovom posjedu, on bi bio tužan. Ne sjećam se niti jedne velike utakmice na kojoj je on bio loš. Također se ne sjećam da sam ga čuo da je ikada povisio ton na nekog od suigrača. Ukoliko se žalio, on je to činio s poštovanjem i svoje stajalište je argumentirao. Nikada nije vikao. Uvijek je stavljao ekipu iznad vlastitih potreba, a to nije bilo lako jer svaki nogometaš ima vlastiti ego. Mogu navesti primjer iz Lige prvaka 2006. godine gdje sam bio ozlijeđen, a on je bez prigovora igrao na mojoj poziciji. Njegove izvedbe su bile besprijekorne. Došli smo do finala u kojem Rijkaard nije uvrstio Iniestu u početnu postavu. To mi je bilo čudno pa sam pokušao doznati od Puyola zašto Andrés ne igra. Puyol baš kao i ja nije znao zašto je trener tako odlučio. Istina je da nitko nije razumio takvu odluku. Prošao je razdoblje od Lisabona i Madrida gdje je igrao ključnu ulogu za naš prolazak, do toga da ga se ne uvrsti u početnu postavu. Međutim kada je ušao u drugom poluvremenu, stvari na terenu su se promijenile u našu korist. Uz Larssona i Eto'oa je bio igrač odluke. Siguran sam da je bio ljut jer se nije našao u početnoj postavi, ali on je tu ljutnju najbolje utopio na terenu. Znam da bi većina igrača u njegovoj situaciji nakon ulaska pobacila u igri, ali on je igrao na tako visokom nivou da je pokazao treneru da je on taj koji je pogriješio. Sada kada praktički nisam dio elitnog nogometa, razumijem kakav je to visoki level o kojem Andres cijelo vrijeme govori. Zahvalan sam mu na svemu što je učinio za Barcelonu. Kada ode iz Barcelone, shvatit će što sam mu govorio. On je osvojio sve što se osvojiti moglo i igrao je nevjerojatno. Radi toga je poštovan od strane svakoga. Nitko nema loše mišljenje o njemu. Uskoro će shvatiti što je postigao u karijeri i shvatit će da je svima koji su ga kritizirali pokazao su u krivu. Jednostavno, to vam je Andrés.''
SPORT. BA.
