sport.ba @sport.ba
Jedan od najslavnijih i najtrofejnijih fudbalskih klubova na svijetu, torinski Juventus, kroz historiju je imao mnogo uspona i padova. Vjerovatno najteži trenutak u istoriji Stare dame desio se 2006. godine. Čelnik Juventusa Luciano Moggi, zajedno s mnogim drugim fudbalskim radnicima u Italiji, optužen je za namještanje utakmice.
U aferi Calciopoli, koja je potresla Italiju, mnogi su završili u zatvoru, a Juventus je izbačen u Seriju B. Sjajna ekipa koju je imao Juventus se raspala, a Torino su napustili Fabio Cannavaro, Emerson, Gianluca Zambrotta, Patrick Vieira, Zlatan Ibrahimović i Lilian Thuram. Međutim, nisu svi otišli. Između ostalih, čast Juventusa odlučili braniti David Trezeguet, Pavel Nedved i najveći igrač kojeg je ovaj klub ikada imao - Alessandro Del Piero.
Del Piero je na stolu tada imao ponude Real Madrida i Manchester Uniteda, čiji ga je menadžer Sir Alex Ferguson pokušao na svaki način ubijediti da dođe na Old Trafford. Ipak, Del Piero je tada dao jednu od najemotivnijih i najjačih izjava, izjavu zbog koje je postao besmrtan u Torinu. "Porodica Agnelli zaslužuje da ostanem i borim se povratak Juventusa u društvo najboljih. To zaslužuju i navijači i nova uprava koja dođe. Osim toga, džentlmen nikada ne ostavlja damu u nevolji".
Prije više od 24 godine legendarni Alessandro debitovao je za Juventus. Tada, daleke 1993. godine, trener Juventusa Giovanni Trapattoni je uveo Del Piera u igru u utakmici protiv Foggije (1:1, 12. septembra 1993.). Alex je imao 19 godina, a ušao je umjesto Fabrizija Ravanellija, sjajnog italijanskog napadača.
Rođen je 9. novembra 1974. godine u Coneglianu, provincija Treviso, gradiću na sjeveroistoku Italije. Sin je Gina Del Piera, električara, i Brune, domaćice po zanimanju. Od najranijeg djetinjstva je počeo igrati fudbal u dvorištu porodične kuće, a najčešće je igrao s drugovima Nelsom i Pierpaolom. Sva trojica su sanjali da jednog dana postanu fudbaleri, a samo je Alessandru to pošlo za rukom. Njegov stariji brat Stefano, kasnije i agent, je radi povrede okončao fudbalsku karijeru, a svojevremeno je nastupao za Sampdoriju.
Porodica Del Piero je živjela u jednom ruralnom kraju, u San Vendemianu, i nije imala mnogo novca. Svi članovi porodice su voljeli putovanja pa je za mladog Alessandra bilo predviđeno da postane vozač kamiona kako bi što više putovao i, što bi se reklo, 'vidio svijeta'. Alessandro je od samog djetinjstva bio usko vezan za loptu. Počeo je kao golman u lokalnom timu pod istim imenom kao i mjesto, dakle San Vendemianu. Njegovoj majci se sviđalo što igra upravo na toj poziciji budući da se manje znoji i povređuje. No njegov brat Stefano je jednom prilikom rekao majci koliko je zapravo mladi Alessandro dobar u napadu što je kasnije primijetio i njegov trener i prekomandovao ga u napad.
Godine 1988. dok je igrao jednu utakmicu za svoj tim primijećen je od strane skauta Padove i s 13 godina prelazi u omladinski pogon tog kluba. U Padovi je igrao sjajno i 1993. godine, nakon što je uživo odgledana samo jedna njegova utakmica, doveden je u Juventus. U Juventusu je Del Piero odigrao 705 utakmica u svim takmičenjima, te je postigao 289 golova. U Serie A je odigrao 513 susreta i zabio je 208 puta.
Juventus je Del Pieru bio drugi klub u karijeri, od 1991. do 1993. je nosio dres Padove, a u zenite karijere se odlučio za odlazak u Sydney, nakon što mu u klubu iz Torina nisu željeli produžiti ugovor. On je, pak, ostao vjeran Juventusu i 2006. godine kada je klub bačen u Serie B zbog namještanja utakmica. Del Piero je osvojio s Juventusom šest titula prvaka Italije (dva su ostvarena u vrijeme afere Calciopoli). Jednom je s klubom bio pobjednik domaćeg Kupa, četiri puta domaćeg Superkupa, jednom pobjednik Lige prvaka (tri puta finalist), a s reprezentacijom je osvojio svjetsku titulu 2006. godine i jednom bio europski viceprvak.
Diego Maradona je za njega rekao: "On igra s osmijehom i s mnogo ljubavi prema fudbalu, uvijek bih njega izabrao prije Zidanea". Sasvim dovoljno da bar malo dočara čaroliju koju je posjedovala legenda Juventusa...
(Sport.ba)
