sport.ba @sport.ba
Andres Iniesta se nakon čak 22 godine provedene u Barceloni odlučio oprostiti od omiljenog kluba. Sada će španski maestro uveseljavati publiku u dalekom Japanu, a i dalje se sumiraju utisci iz njegove izuzetno bogate karijere.
Osim mnogobrojnih driblinga, majstorija, asistencija, golova i gospodskih manira na travnjaku, Iniesta će ostati upamćen po golu Chelseaju 2009. godine u 93. minuti uzvrata polufinala Lige prvaka, kada je sa zvukom sirene zabio pod prečku i odveo Barcu u finale. Najvažniji trenutak njegove karijere dogodio se pak 11. jula 2010. u Johannesburgu, gdje je u 116. minuti produžetaka zabio Holandiji u finalu Svjetskog prvenstva za pobjedu 1:0 i naslov prvaka. Sada je otkrivena i jedna izuzetno dobro čuvana tajna o dosad jedinom španskom peharu svjetskih prvaka.
Naime, jedna snimka dosad nije prikazana u javnosti, napravljena je iz ptičje perspektive. Gledajući situaciju nakon Iniestinog gola, vidljivo je da je sve igrače Furije, kako one s klupe, tako i one s terena, obuzelo neopisivo ludilo, delirij zbog gola koji će im izgledno donijeti naslov svjetskih prvaka. Jer četiri su minute do kraja produžetaka, a Španija ima gol, ali i igrača više.
Upravo ova snimka otkriva nam da nisu baš svi igrači Španije u euforičnom klupku kod kornera na polovini Holanije. Tačnije, tamo se po travi ne valjaju i ne grle samo njih dvojica. Jedan je Iker Casillas na golu Furije, a drugi je Carlos Marchena. Rezervni defanzivac, neiskorištena zamjena u finalu, stoji na centru igrališta okružen Tulipanima, dok njegovi saigrači luduju od sreće. Tek kada su se španski slavljenici vratili na teren, Marchena je otišao na klupu. Španci sada tvrde da je ovaj neprimjetni pomoćni radnik za historijski naslov zaslužan jednako kao i proslavljeni Iniesta.
"Vidio sam kako moji saigrači ludo slave Iniestin gol i da su potpuno zaboravili da se trebaju vratiti na našu polovinu, dok istovremeno Holanđani vrebaju i samo čekaju da krenu prema našem golu i usamljenom Casillasu. Naravno da se i meni slavilo s njima, kroz glavu su mi prolazile scene iz djetinjstva kada sam maštao o trenucima kao što je bio ovaj, ali odlučio sam ne ići prema njima, nego stati na centar i ne dati Tulipanima da krenu s loptom. Jer iako smo zabili, još nismo bili svjetski prvaci", objasnio je Marchena kako je ostao hladnokrvan, smiren i racionalan dok su svi oko njega bili u euforiji.
"Moram priznati da je ta moja reakcija kasnije iznenadila čak i mene. Jer nogometaš sam postao na ulici, gdje se bori i igra bez suca i pravila, a tako formiran, igrao sam i kao profesionalac. To je u mojoj DNK. Tako da je ovo što sam napravio apsurdno i protivno mojoj naravi. Vjerovatno je od toga bila jača želja da nikako ne dopustim da ostanemo bez toliko željenog naslova prvaka svijeta kad smo mu došli tako blizu."
Furija će u Rusiji imati priliku doći do novog svjetskog naslova, Iniesta će biti u kadru, dok Marchene već odavno nema među reprezentativcima...
(Sport.ba)
