sport.ba @sport.ba
DERBI d'Italia između Juventusa i Intera okončan je remijem bez golova. Obje ekipe uzele su ono što su htjele, s tim da Juventus može više žaliti za pobjedom. Ipak, gosti mogu biti puno zadovoljniji perspektivom.
Jednostavan Juve
Juventus je jako dugo bio bez premca u Italiji, bezuspješno čekajući europsku titulu. Dojam je da je Allegri počeo graditi igru i stil isključivo za onih nekoliko utakmica u travnju i svibnju koje bi torinskom klubu donijele Ligu prvaka. Povučen blok 4-5-1 i brzi izlasci prema naprijed, s vrlo malo kombinatorike, strategija je koja je donedavno bila nezamisliva za Juve u Serie A. Pritom je napad izrazito orijentiran na krila. Na desnoj strani je Cuadrado bio cilj svake završnice, na lijevoj je Mandžo utrčavanjem u sredinu na skok oslobađao prostor za Asamoaha kako bi Ganac došao u poziciju za centaršut. Bez Dybale na terenu, Juventus je ostao tek na Pjaniću kao jedinom istinskom kreatoru u ekipi. Khedira i Matuidi su igrači koji dolaskom iz drugog plana i neprestanim utrčavanjima razvlače suparnika, ali komponenta organizacije igre im nikad nije bila najjača strana. Ne čudi stoga što su sve Juventusove šanse i situacije stigle isključivo nakon centaršuta s velike udaljenosti. A da se ipak bude fer prema nastupu domaćina, u utakmici u kojoj su došli po remi stvorili su više šansi i bili bliže pobjedi.
Spalletti - kontrola je sve
Tek u 77. minuti Inter je uputio prvi udarac u okvir vrata Juventusa. Postavka s izrazito rezerviranim bekovima i prepunjenom sredinom terena išla je za onim što je Spallettiju najdraže - apsolutnoj kontroli prostora. Pritom se Inter, s velikim strahopoštovanjem prema suparniku, prerano povlačio u fazi obrane. Premda su bili u dobrim situacijama da visoko pritisnu Juventus, u strahu od dubinskih lopti između i iza linija vrlo brzo bi se povlačili prema Handanoviču. To im je oduzelo mogućnost držanja ritma napada pa su u svaki novi pohod prema vratima domaćina startali od nule. Nije pritom Inter u fazi napada izgledao loše - Borja Valero odlično je kontrolirao smjer napada, a pokretni Brozović i Vecino lako su se oslobađali za pas između Juventusovih veznih igrača. Problem je bio izostanak ikakvog rizika jednom kada bi se uspostavila kontrola nad posjedom. Candreva i Perišić su osijedili iščekujući izolaciju za dribling na krilu, dok je Icardi pola utakmice proveo u ofsajdu. I dok takva igra nije polučila konačan rezultat u vidu šansi i golova, dva igrača Nerazzurra oduševila su igrom.
Ćelavi genijalac i klinac koji će postati najbolji na svijetu
Borja Valero podcijenjen je cijeli svoj život. Iako se najbolje godine njegovog života podudaraju s najboljim igrama Villarreala i Fiorentine u novijoj povijesti, ovo dijete Real Madrida nikad nije prepoznato kao ono što jest - jedan od najplemenitijih i najelegantnijih veznjaka svoje generacije. Vrhunski pregled igre, lucidne ideje, dodavanja sa savršenim tajmingom i neprekidno vezanje linija svoje ekipe ono su u čemu je nepogrešiv već cijelo desetljeće. Spor je, djeluje slabašan i ne može predriblati igrača, ali budite sigurni da će s loptom u nogama uvijek donijeti pravu odluku.
Milan Škriniar oduševio je prošle sezone u Sampdoriji, i premda je njegova selidba u veći klub bila očekivana, partije i napredak koji je dosad pokazao vjerojatno nije očekivao nitko. Za razliku od dobrog dijela braniča koji su mu generacijski bliski i koji igraju na temelju svoje brzine i snage koja je sada na vrhuncu, Škriniar pokazuje perfektno čitanje igre, osjećaj za suparničke namjere i svijest o tome odakle prijeti najveća opasnost. U 80. minuti Juventus odigrava najbolju akciju na utakmici, gdje u nekoliko dodavanja isprve stiže na 25 metara od Interovog gola. Premda je bio najbliži Dybali, na vrijeme je prepoznao opasnost Higuainovog ulaska iza leđa i povukao se, što je malenog Argentinca ostavilo bez vidno očekivanog rješenja na lopti pa je pucao iz situacije koja za Handanoviča nije prijetnja. Škriniar je vjerojatno najuzbudljiviji obrambeni talent još otkad je na mala vrata Real Madrida ušao Raphael Varane.
Juve ne izgleda šampionski, Inter je konačno momčad
Juventus je jako blizu vrha, i prema kladionicama je i dalje iza Napolija drugi favorit lige. Pa opet, teško je sjetiti se kada su se Torinezi ovoliko mučili u većini svojih utakmica, stvarali manje šansi i djelovali kao ekipa u tek najranijem stadiju izgradnje. Allegri se toliko orijentirao na bolji rezultat u Europi da je možda izgubio igru i mentalitet kojim se osvaja domaće prvenstvo. Inter se polako, ali sigurno rješava stigme velikog kluba koji je prvi u svijetu po stupnju propasti koju je dosegao zadnjih godina. Momčad je selekcionirana logično, bez velikih i očitih mana, s ravnotežom u svim linijama. Jučer je na derbi izašla njihova najbolja momčad, osim Joaoa Marija kojem bi Brozović ili Vecino kao puno kreativnijem i opasnijem igraču mogli ustupiti mjesto.
Spalletti je jedan od najpodcjenjenijih trenera današnjice - u svakoj ekipi u kojoj je bio, vidio se jasan red i njegov rukopis. Inter konačno igra kao ekipa - brane se kompaktno kao cjelina, u napadu imaju uvijek više od jednog rješenja na lopti. Od terceta u njihovom napadu vjerojatno tek Napoli ima opasniju kombinaciju u ligi. Spalletti i dalje govori kako je jedini cilj sezone izravan plasman u Ligu prvaka. Ali nakon što su bez poraza prošli gostovanja kod Rome, Juventusa i Napolija, to ih stavlja u djelomičnu prednost pred nastavak sezone. Nitko ne igra bolje i efektnije od Napolitanaca, ali Inter je najviše napredovao od svih najboljih talijanskih klubova.
