sport.ba @sport.ba
Preporod. To su naši igrači doživjeli u ovih mjesec dana otkako je na klupi reprezentacije Zlatko Dalić. Od Luke Modrića koji je u šoku nakon Finske, do Luke Modrića koji nakon Grčke grli svojeg novog šefa.
Nema što, novi izbornik je definitvno donio novu energiju, donio je pozitivu i to se doista osjeti na svakom koraku. Uspio je Hrvatsku odvesti na Svjetsko prvenstvo. Sutra bi napokon trebao i dobiti zasluženi ugovor od HNS-a. Mjesec dana na klupi za ocjenu pet, ali tek sad počinje pravi posao. Sad će Dalić imati vremena, imat će sedam mjeseci da momčad pripremi za pravi rezultat u Rusiji.
Četiri smo puta dosad bili na Mundijalima i samo smo jednom prošli skupinu. Naravno, kad smo bili brončani 1998. godine. Vrijeme je da generacija koju predvodi Luka Modrić napokon izađe iz sjene Vatrenih. Godinama očekujemo iskorak, godinama se nadamo da ćemo se vratiti u sami svjetski vrh, ali to nikako da napravimo. Ovo je za igrače poput Luke Modrića posljednja prilika da naprave veliki rezultat s reprezentacijom.
Nestrpljivo čekamo ždrijeb, ali jasno je kako u Rusiji puno toga ovisi o nama. Bez obzira na ono što će nam donijeti kuglice u Moskvi. Hrvatska si dogodine ne smije dopustiti da izgleda kao protiv Meksika 2014. godine. Dalić je vratio vjeru u reprezentaciju. Zasad s igračima sve funkcionira savršeno. Izgledaju kao obitelj, skladni su, vidjelo se to u nedjelju navečer kad su Modrić i društvo pozdravljali izbornika.
Svi su ga redom izgrili jer je dio njih ostao u Ateni pa je jučer putovao u svoje klubove. Dio se vratio u Zagreb. Svlačionica je definitvno dignula palac gore za izbornika. On sad mora ostati dosljedan. I dalje se mora držati svojih postulata. Nikakav se pritisak na njega ne smije vršiti kad je u pitanju popis za Svjetsko prvenstvo. I ovako je jasno da će biti na mukama kad bude sastavljao popis. Ovo je tek prvi korak. Ova Hrvatska bi dogodine morala igrati bitnu ulogu u Rusiji. Izbornik je toga svjestan. On izgleda kao čovjek koji vjeruje da možemo ponoviti nešto slično kao onog ljeta 1998. Kad bi se samo nešto takvo ponovilo. Dvadeset godina poslije. Sanjamo, ali i vjerujemo.
