sport.ba @sport.ba
Sada već bivši selektor BiH Mehmed Meša Baždarević igračka je i trenerska legenda u svojoj zemlji, ali dobro je poznato ime i u Francuskoj, naime veći dio svoje karijere proveo je u Sochauxu za koji je sakupio više od 300 nastupa.
Prije gotovo dvadeset godina objesio je kopačke o klin i vratio se u „svoj“ Sochaux te postao šef skautske službe. Bio je zadužen za područje Balkana, a mnoga imena koja su danas nositelji igre hrvatske i bh. reprezentacije bila su debelo podcrtana u njegovu notesu.
Jedno od njih bilo je i ono Ivice Olića, kojeg je prvi put gledao u Marsoniji…
„Ola mi je bio prvi skautski zadatak krajem 90-ih. Došao sam ga gledati u Slavonski Brod, ali već je bio na radaru berlinske Herthe i nismo si ga mogli priuštiti,“ otkrio je u intervjuu za Germanijak Mehmed Baždarević.
„Ali mogli smo kupiti Luku Modrića. Primijetio sam ga dok je bio igrač mostarskog Zrinjskog. Imao je tad oko 18 godina. Bilo je jasno već na prvu da to dijete ima nešto posebno, njegov pregled igre, lakoća kojom je izbacivao po dvojicu igrača odjedanput, njegovi potezi… Takvo nešto viđa se rijetko.“
„Toplo sam ga preporučio u Sochaux i došli su ga pogledati ljudi iz Sochauxove struke i potvrdili moj izvještaj. No kad smo krenuli u realizaciju posla, Dinamo je tražio previše.“
Šuška se kako su ponudili pet miliona eura, ali Meša nam to nije mogao potvrditi.
„Ne znam o kojem se iznosu radi jer to više nije bio moj posao, nisam sudjelovao u pregovorima, ali znam da ga Sochaux već tad, s 18 godina, nije mogao priuštiti.“
„Problem je bio što Hrvatska tad nije bila članica Europske unije pa se Modrić računao kao strani igrač, a trener nije mogao garantirati kako će mu odmah igrati u udarnoj ekipi i odustali su. Siguran sam da im je žao, ali Sochaux je siromašan klub, može dovesti igrače vrijednosti do pola miliona eura, sve iznad bilo je preskupo.“
Baždarević je išao gledati i Marija Mandžukića, ali i on je u tom razdoblju već bio dobro poznato ime lokalnim skautima pa je za Sochaux bio preskup.
„Mandžo je tad već bio, recimo tako gotov igrač, jasno bio je još premlad da bi se tako nešto moglo za njega reći, ali primijetili smo ga prekasno jer je već bio izvan našeg cjenovnog dometa.“
Ali zato je na vrijeme reagirao kad je u pitanju još jedno danas poznato nogometno ime.
„Za Ivana Perišića su mi rekli moji prijatelji iz Hajduka, imam ih jako puno u Splitu i ukazali su mi da u njihovoj omladinskoj školi igra vrlo nadaren dječak. Došao sam pogledati Hajdukove juniore i uočio sam ga na terenu prije nego što su mi ga pokazali.“
„Djeci u toj dobi inače je potrebno nekoliko dodira kako bi primirili loptu, mi to zovemo „obradili“, odnosno potrebno im je par sekundi kako bi ju uštopali i gurnuli u for. Perišić je to radio lakoćom samo jednim dodirom. Bio je sjajan tehničar i ogroman potencijal, napisao sam to u svoj izvještaj i moji su ga ubrzo kupili.“
Perišić se priključio Sochauxovoj omladinskoj školi, naučio jezik, ali nije dočekao priliku u seniorima i tražio je odlazak na posudbu. Otišao je u Belgiju i tamo ga je uočio Club Brugge te je 2009. godine prodan za 200 hiljada eura ne dočekavši pravu priliku u Sochauxu.
„Žao mi je zbog toga, ali drago mi je da je uspio napraviti veliku karijeru,“ zaključio je Meša, Bosanac koji je volio Hrvate…
