sport.ba @sport.ba
Pep Guardiola i njegov City su sinoć odigrali zahtjevnu utakmicu koja je bila zanimljiva iz dva razloga.
Prvi je Everton, kojeg su mnogi hajdukovci sinoć upratili kako bi mogli imati jasniju projekciju koga će Ronald Koeman poslati na travnjak u četvrtak, u utakmici protiv Hajduka koja im stiže između dva teška gostovanja. Nakon susreta na Poljudu Everton putuje kod Chelseaja, stoga se pristalice „Bilih“ nadaju kako će Koeman odmoriti neke od udarnih igrača i tako možebitno podignuti mršave šanse Hajduka za veliki podvig pred svojom publikom.
Drugi je Manchester City, gdje je mnoge nogometne pratitelje zanimalo koliki je iskorak spremio Guardiola, nakon što je u protekla dva prijelazna roka preoblikovao momčad Cityja koja je uvelike bila sastavljena od igrača koji se nikako ne uklapaju u njegovu viziju progresivnog nogometa. Sinoćnji je meč pokazao kako je Guardiola ustalio svoju formaciju koju je počeo – često i tvrdoglavo s obzirom na deficitarni kadar – preoblikovati po dolasku prošle sezone, ali da je tu još podosta mana. Ova mapa dodavanja pokazuje koliko su protok lopte i pozicijske izmjene još uvijek nestalne i vrlo nekoherentne.
Njegovih 3-1-4-2 sa Saneom i Walkerom u ulozi wingbackova i Fernandinhom kao osiguračem pred zadnjom linijom u sastavu Otamendi – Kompany – Stones donosi kudikamo bolji balans od one lanjske formacije, s tim da bi to sigurno bilo i bolje kada bi u sastavu bio „vječno ozlijeđeni“ Gundogan na poziciji koju sada okupira Fernandinho. Ta pozicija je ključna u Pepovom sustavu, pošto omogućava igraču da se po potrebi spušta između stopera u fazi obrane, ali istovremeno Guardiola od igrača na toj poziciji traži da sudjeluje u apsolutno vrhovnom zakoniku njegove filozofije: gradnji igre od zadnje linije.
No, ni sinoć to nije bilo bez mane. Everton je pokušao na taj Pepov sustav odgovoriti striktnim markiranjem u veznom redu, što je izoliralo statične Sanea i Walkera preširoko, dok su Silva i De Bruyne bilo previše odsječeni. Zbog njihovog previsokog položaja na terenu u sredini nedostaje adekvatne poveznice, što gore projicirana mapa dodavanja jasno i prikazuje. Izmjena pozicija sprovodi se na jako uskom prostoru, zbog čega City ne može dobiti konkretan protok lopte. Uglavnom se to svodi na pokušaje brzog donošenja lopte iz zadnjeg reda do visoko postavljenih De Bruynea i Silve, a koliko je to još uvijek traljavo izvedeno prikazuje i aktivnost Sanea, Walkera, Stonesa i Aguera u vrhu napada, koji su maltene u potpunosti izolirani od događanja na terenu. Isključenje Walkera je dodatno zakompliciralo stvari za Guardiolu, koji je bio prisiljen raditi izmjene u veznom redu na način da im je priključio aktivnijeg Bernarda Silvu.
Sve u svemu, vidljivo je da ćemo još pričekati potpuno uigravanje Pepovog Cityja, u sustavu koji je izrazito zahtjevan, ali koji mnogo obećava.
