sport.ba @sport.ba
Nije da nismo znali da će biti ovako. Teško, užasno teško za gledanje. Bez obzira na odličnu partiju, ulog je jednostavno prevelik.
Nakon pola sata sijede su izbijale i na tinejdžerskim glavicama, život nam je kraći za godinu, dvije. Kad je Ben Haim (drugi) zabio izgubili smo ih i pet. I već sada znamo da će tako biti do kraja kvalifikacija. Da ćemo u putnu torbu za Brisel i Larnaku, ali i dvoboj sa Velšanima u Zenici, spakovati i kockicu šećera i neku vodu, domaće proizvodnje.
Ali najvažnije je da smo, iako je rezultat iz Cardiffa bio nepovoljan, opet u igri. Za drugo, treće mjesto, to u ovom trenutku nije važno. Ponovo smo unutra.
Najveći dobitak ove zeničke večeri jesu svakako tri vrlo važna boda, ali jednako je važno da je ova reprezentacija, barem ovako na prvu, ponovo dobila glavu i rep. Mehmed Baždarević nije napravio nikakvo čudo, nije izmislio toplu vodu ni otkrio Ameriku; složio je ekipu logično, taktički utakmici pristupio na jedini mogući način, svoje igrače odlično pripremio za protivnika i, barem ako je suditi prema pristupu, vratio im je vjeru u sebe.
Sjajno je bilo vidjeti da nakon gola nismo pali, da nas nije uništio, kao onaj kiparski ili onaj iz Haife. Ipak, koliko je ova ekipa danas psihički stabilnija, disciplinovanija i spremnija najbolje je ocrtala situacija iz šezdesete minute - Izraelci su napravili pritisak na sredini, a naši izmjenjali desetak pasova na malom prostoru i hladno to pretvorili u šansu.
Pod ovakvim pritiskom, s ovakvim ulogom, bilo je to kao da je neko lupio šakom od stol i pokazao ko je gazda.
Nije ovo bila utakmica bez grešaka, daleko od toga. Nekoliko je stvari koje su izgledale loše, neke su nas mogle koštati i poraza, ali ko radi taj i griješi i to je sastavni dio igre. Kada se podvuče crta, možemo i moramo biti zadovoljni; greške će se popraviti, ali s ovom igrom vratili smo pozitivnu atmosferu, samopouzdanje i vjeru da možemo.
I, oprostite na banaliziranju, ali večerašnja je Baždarevićeva Bosna i Hercegovina u odnosu na Sušićevu iz Haife izgledala kao da se bavi drugim sportom.
Mešina sredina odradila je odličan posao - Medunjanin, Bešić i Pjanić veći dio utakmice sjajno su se nadopunjavali i ostavljali dovoljno prostora za najboljeg među njima da kontroliše igru.
Bila je ovo noć Edina Višče i od prvog trenutka bilo je jasno da će biti takva. Znali smo da će ključ utakmice biti na bokovima, a očito se tako pripremio i Baždarević. Opteretio je selektor lijevu stranu i otvorio prostor za Višću; Ben Harush i Ben Haim (ali prvi) nisu imali rješenje za njega. Možda je nedostajala koja dijagonala više - dvije Medunjaninove napravile su haos u izraelskoj odbrani - ali je i sam Višća u igri jedan na jedan bio dovoljan.
Adrenalin lupa, prerano je za ozbiljnije analize, ali temelj je dobar, nada je opet tu, samopouzdanje se vratilo. Korak naprijed je napravljen, prvo kolo kvalifikacijskog turnira smo prošli; ostaju još četiri. Idemo dalje.
