sport.ba @sport.ba
Siniša Mihajlović je tokom dugog razgovora sa urednikom "Korijere delo Sport", Ivanom Zakaronijem, pričao o brojnim temama.
Uz sada već antologijske rečenice da ga na Apeninima "više ne smatraju 'crnim Ciganinom'" i da od njega "prave sveca", dotakao se ovom prilikom i nadimka koji su mu u Italiji dali. Naime, sve je počelo kada je Zakaroni upitao kako može da prelazi u timove za koje se zna da ih nije volio, a i da navijači to nikada ne bi uradili.
"Pa, to je zabavno! Nema nekog naročitog zadovoljstva ako sve ide glatko, zar ne? Mislim da se razumijemo, ja sam pacifista, neko ko želi da sve prođe mirno..."
"Mi znamo da nisi baš tako miran", nasmijao se urednik "Korijere delo sport" prekinuvši Mihu, a onda je dodao:
"Siniša, u Italiji si mnogo godina, ali i dalje često ističeš da si Srbin. Šta to mi ovdje još uvijek ne znamo o tebi, a trebalo bi da znamo?"
Odgovor je glasio ovako:
"Evo, meni ste dali ime 'narednik'. I, kada vam daju tako nešto, to ostane za cijeli život. Čuj, 'gvozdeni narednik'. A nisam ja to. Ja sam osoba koja... koja zna da je disciplina osnovna stvar. Nažalost, evo jednog ličnog primjera: u reprezentataciji naše zemlje su igrali veliki šampioni, veliki igrači iz najboljih timova na svijetu, ali na terenu nismo bili ni za k***! Zašto? Jer nije bilo discipline, svako je radio šta je htio. Za mene je zato disciplina najvažnija stvar. Ako postoje pravila, treba ih se držati. Ne možete da ih ignorišete. Iz tog ugla posmatrano, možda i jesam 'narednik'. Gledam to i kroz ponašanje prema djeci, kako sam ih vaspitavao. Ali, postoje momenti kada sam kao svi drugi", rekao je trener Bolonje.
Tome je dodao i sljedeće:
"Tokom svih ovih godina, kao igrač i kao trener, u devet od deset slučajeva kada sam napuštao klub - svi bismo završili u suzama, ja i ostali igrači, čak i ako sam bio oštar prema njima. Umijem ja da budem vrlo osjetljiv. Pa, i kada sam bio u reprezentaciji, svi smo plakali. Kada sam bio u Torinu, u tri ujutru je 20 igrača došlo da me isprati. Isto tako u Milanu, Kataniji... I sada kada sretnem te ljude, to su srdačni susreti. Možda sam gvozdeni narednik jer volim disciplinu i pravila. Shvatio sam da bez njih - nećete stići daleko. To se najprije postavi, a kada igrači to shvate i prihvate, možete da idete dalje".
Upitan dokle će biti trener, dao je zanimljiv odgovor:
"Još dugo. Ali, želim i da napravim iskorak. Da budem, reicmo, tehnički direktor. Ne predsjednik kluba, taj mora da nalazi novac za sve! (smijeh). Ali, bio sam i igrač i trener. Kada ne budem više htio da budem na klupi, volio bih da budem u upravi nekog velikog kluba, da budem tehnički direktor, da budem most između trenera i igrača, da rješavam probleme. Ne sada, nego jednog dana", rekao je Miha.
Otkrio je i kako se ponašao kao selektor "orlova":
"Sada sam mnogo zauzet, ali kada sam bio selektor Srbije, mnogo sam putovao da bih gledao uspješne trenere, one koji su osvajali trofeje, da vidim šta oni to rade a ja ne. Išao sam da gledam i trenere manjih klubova, za koje se znalo da su dobri stratezi, da umiju da izvuču najbolje iz svojih timova. Ne stidim se toga. Išao sam da gledam Sarija kada je on bio niko i ništa, ne stidim se da to priznam, znatiželjan sam i volim da vidim nešto interesantno. Trenerski posao se sastoji od mnogo stvari, ali najprije treba da promijenite mentalitet igrača, jer ako nemaju pravi način razmišljanja, na svaka dva koraka napred koja s njima napravite, vrate se za jedan. E, tek kada tako postavite stvari, možete da radite na taktici i ostalim stvarima", istakao je Mihajlović.
Sport.ba/Blic
