sport.ba @sport.ba
Svima je sve bilo jasno još otkako se prvi put pojavila informacija da bi se mlađi brat mogao vratiti u Dinamo ; možda ne sve, jer o najvažnijem razlogu povratka možemo samo nagađati, ali bilo je jasno da će se to dogoditi.
Pa ipak, nakon konačne potvrde vijesti prevladavajući ton u komentarima po medijima i društvenim mrežama je razočaranje, s notom bijesa.
Zašto? Je li se jučer u Maksimiru jučer dogodilo bilo što nije otprije bilo poznato, je li se išta realno promijenilo u načinu na koji funkcionira Dinamo?
Naravno da nije.
To razočaranje i taj bijes zapravo su samo nemoć. Za neke možda i ljutnja jer su prisiljeni otvoriti ono jedno oko na koje su bili spremni zažmiriti kako bi ispred sebe vidjeli slatku iluziju, a negativnosti i sumnje samo perifernim vidom. U samom Dinamu, pokazalo se, nisu zainteresirani za održavanje te iluzije naprosto zato što je ne smatraju dovoljno bitnom.
Ovo je njihov klub. Vi koji ga podržavate, za njega navijate i borite se za svoju viziju onoga što bi on trebao biti, samo ste im smetnja — i to ne osobito velika ili bitna smetnja. Nije ih briga što vi mislite o Mamićima, klupskom ugledu, atmosferi koja je stvarana ovog proljeća ili o bilo čemu drugome. Ovo je njihov klub, a vi ste davno poraženi, mali i više puta dokazano nemoćni da im se oduprete. Oni će raditi što hoće, a vama neće dopustiti ni da se približite klubu, kao što vam ni sve ove godine nisu dopuštali.
Ovo je njihov klub, nije vaš — i to će vam dati do znanja kad god i kako god to požele. Navijate li za njega, odnosno za ono što on za vas predstavlja, oni će tu vašu ljubav iskoristiti kao valutu koju će razmijeniti za nešto što im uistinu treba. Suprotstavite li im se, samo će odmahnuti rukom; pozovete li ih na odgovornost, ignorirat će vas — jer u njihovim očima ste smiješni, nebitni i ne možete im ništa. Druga ste kasta.
Kako kaže stara poslovica, lav nikad ne gubi san zbog onoga što misle ovce. Ovo je njihov klub i oni su lav, a vi u njihovim očima eventualno možete biti ovce koje će svojevoljno ući u tor. Toliko ste nebitni da se neće ni truditi da vas onamo stjeraju.
Ranije bi stariji brat obraćanja javnosti otvarao diverzijama; mahao bi papirima, odašiljao dramatične vapaje i svojim vulgarnim ispadima, urlanjem i bekeljenjem nastojao pomaknuti fokus dalje od onoga što je uistinu bitno. Ovaj put to nije bilo moguće, ali svejedno je klub neposredno prije početka presice u medije lansirao burlesku s pismom upućenim premijeru i predsjednici države, a u kojem se izražava strah da osobe “koje su od strane nadležnih državnih tijela označene kao nositelji organiziranog kriminala u Republici Hrvatskoj” žele preuzeti Dinamo.
U normalnim klubovima vlast se može preuzeti izborima ili stjecanjem vlasničkog udjela, a ne pritiscima, zastrašivanjem i likvidacijama, kako sugerira Dinamovo pismo. Ali Dinamo nije ‘normalan’ klub i vladajući u njemu to jako dobro znaju, jer ni njihova dugogodišnja uzurpacija vlasti u toj udruzi građana nije rezultat slobodnih izbora ili stjecanja vlasništva. Kao što dobro znaju i to da je ne bi mogli tolike godine održavati bez podrške — što aktivne, što prešutne — političkih, gradskih i državnih struktura.
U normalnom bi se klubu rukovoditelji optuženi da su ga pokrali morali kompletno skloniti s funkcija kako ne bi štetili njegovu imidžu i samom funkcioniranju. U Dinamu se ne miču ni kad se protiv njih vodi jedan postupak i pokreće drugi, a ni (nepravomoćna) presuda nije zapreka njihovu povratku. Kao što nije problematično ni priznati da bjegunac od pravde i dalje vodi klub u kojem su ostali njegovi najbliži suradnici, uključujući njegovu dugogodišnju osobnu tajnicu sada na najvišem položaju. Vladajuće u Dinamu nije briga za to što zbog toga, kao i zbog mnogočega drugoga, Dinamo percipiraju kao klub kojim vlada organizirani kriminal u sprezi s politikom. Jer, kako je to u možda i nehotičnom trenutku lucidnosti formulirao predsjednik Mirko Barišić, “nemoguće je da smo svi mi bezgrešni, a samo jedan čovjek nešto napravio.”
Nije ih briga, jer to je njihov klub. Nije klub svih vas koji se smatrate ‘anti-mamićevcima’, grintate i kritizirate, jer vi ste mali, nebitni i davno poraženi.
Ovo je njihov klub, a i država je prije njihova nego što je vaša.
(Telesport.hr)
