sport.ba @sport.ba
U cijeloj fudbalskoj karijeri nije dao ni jedan gol, a igrao je kao napadač. On je najveća varalica u historiji fudbala. Šarmom i trikovima, natjerao bi velike svjetske klubove da mu ponude ugovor.
Ime Karlosa Enrikea Kajzera vjerovatno ne znači mnogo čak ni dobrim poznavaocima fudbala. Međutim, upravo ovaj Brazilac je ušao u istoriju kao najveća varalica, pošto je 20 godina igrao kao napadač a nije uspio da postigne nijedan pogodak!
Njegova strategija je bila jednostavna. Početkom 80-ih godina prošlog vijeka se sprijateljio sa nekim od najvećih brazilskih fudbalera, poput Romarija, Edmunda, Rikarda Roče, Renata Gauča ili Branka. Kada bi oni potpisali ugovore sa nekim timom, ubijedili bi čelnike tih klubova da daju priliku „talentovanom“ Kajzeru u vidu tromjesečnog probnog ugovora. Odmah nakon što bi potpisao ugovor, Kajzer bi priznao kako mu treba nekoliko sedmica da dođe u formu. Mjesec dana bi trčao oko terena, a uveče bi uživao u blagodatima noćnog života Rio de Žaneira. „Prolaz“ kod žena je imao zahvaljujući svom statusu profesionalnog fudbalera.
Nakon prvog mjeseca, Kajzer bi se pojavio na terenu.
„Neko bi mi dodao loptu, ja bih je šutnuo daleko. Zatim bih se uhvatio za zadnju ložu i previjao se od bolova. Narednih 20 dana bih proveo u liječenju. Tada nije bilo magnetne rezonance, pa su mi morali da mi vjeruju“, izjavio je on.
Kupovao saigrače lakim ženama Dok se „oporavljao“, činio je sve kako bi postao popularan kod saigrača.
„Tada igračima nije bilo dozvoljeno da napuštaju hotel prije utakmice. Zato sam ja nekoliko dana prije dolaska u hotel rezervisao sobe i unajmio žene da dođu. Kada bi igrači došli, ne bi morali ni napustiti hotel kako bi upoznali devojke“, ispričao je on.
Većina trenera i doktora su smatrali da Kajzer nema sreće. Međutim, neki su ga „provalili“. Devedesetih godina je boravio u Botafogu, a često je nosio veliki mobilni telefon. Koristio bi ga kako bi vodio lažne razgovore na engleskom jeziku sa navodnim zainteresovanim klubovima. Bilo je lako zavarati saigrače, jer niko nije govorio engleski. Međutim, klupski doktor je poznavao taj jezik. Brzo je shvatio da Kajzerov engleski nema nikakvog smisla. Jednog dana, dok se Kajzer tuširao, doktor mu je uzeo telefon i shvatio je da se radi zapravo o igrački.
Nakon takvih incidenata, Kajzer bi jednostavno promijenio klub, gdje bi ponavljao uspješnu formulu. Pored Botafoga, bio je član još nekoliko velikih brazilskih klubova, poput Flamenga, Vaska, Palmeirasa i Fluminensea. Dok je bio pod ugovorom sa brazilskim klubom Banguom, još uvek „radeći na spremi“, Kajzer se suočio sa neočekivanim iznenađenjem. Ubačen je u tim!
„Trener me ubijedio da ću samo sjediti na klupi. Međutim, ekipa je gubila i trener me poslao na zagrijavanje“, počeo je priču ovaj dosetljivi Brazilac. Ulazak u igru bi otkrio da zapravo i nije baš najbolji fudbaler. Morao je nešto uraditi i to brzo.
„Primjetio sam da navijači vrijeđaju svoje igrače. Popeo sam se na ogradu i verbalno vrijeđao navijače“, ispričao je Kajzer. Naravno, zbog toga je dobio direktan crveni karton. Klupski predsednik Kastor de Andrade je bio ljut i tražio je objašnjenje.
„Prije nego što bilo šta kažeš, saslušaj me. Bog mi je podario oca, ali je on preminuo. Međutim, dobio sam novog (rekao je pokazujući na predsednika De Andradea). Nikada neću dozvoliti nekome da govori mom ocu da je lopov. Navijači su govorili upravo to i zbog toga sam reagovao.“ Ovim je riječima Kajzer ubijedio De Andradea da mu oprosti, a kao nagradu je dobio novi šestomjesečni ugovor.
Nekoliko godina kasnije, Kaiser je granice pomjerio još dalje. Vidio je da velike brazilske zvijezde odlaze u Evropu. Kajzer je uradio isto i potpisao je za francuski klub Ajačio. Prvi izazov već na premijernom treningu. Stotine je navijača došlo kako bi se uvjerili u vještine nove brazilske zvijezde. Kajzer ih nije želio iznevjeriti, ali padanje nakon prvog dodira sa loptom nije bila opcija. Umjesto toga, on je oduševio navijače šutirajući lopte među njih. Radio je to sve dok nije ponestalo lopti. Trener nije imao drugu mogućnost nego da trening preusmjeri na kondicioni. Ostao je nekoliko godina u tom klubu, koji se takmičio u francuskoj drugoj ligi. Zabilježio je i 20 nastupa kao zamena, a na terenu je provodio po nekoliko minuta. Na kraju se vratio u Rio i tu završio impresivnu karijeru, tokom koje je kao napadač postigao nula golova. Od tamošnjih medija dobio je nadimak 'brazilski Forest Gamp'.
Nadimak "Kajzer" je zaradio u mladosti zbog sličnosti sa legendarnim nemačkim fudbalerom, Francom Bekenbauerom. Naravno, samo fizičke sličnosti, jer ovaj 55-godišnji Brazilac nije posedovao apsolutno nikakav fudbalski talenat.
(Sport.ba)
