NAJBOLJI SNOOKERAŠ SVIH VREMENA ISKRENO: "Morao sam biti savršen, to me uništavalo. Pio sam kao blesav"

Snooker je tihi spektakl i terapija. Bilo koja vrsta biljara, gledali ga ili igrali, dovodi pritisak u red, skreće misli sa briga, stresa i obaveza.

U snookeru se već dugo okreće jako veliki novac, oni najbolji zarađuju milijune i milijune funti, sport je posebno popularan i medijski praćen u Britaniji, BBC i Eurosport 'religiozno' prenose sve najjače turnire.

Jordan, Maradona, Federer... O'Sullivan
Ovih dana u toku je Masters, a vrhunac svake sezone - Svjetsko prvenstvo u mitskom Crucible Teatru u Sheffieldu, igra se od 1927. godine. Nagradni fond SP-a je dva milijuna funti.  Kroz povijest se uživalo ili se i dalje uživa u velemajstorstvu Stevea Davisa, Stevena Hendrya, Johna Higginsa, Marka Williamsa, Jimmya Whitea... Niska veleklasa za snooker-stolom duga je i blistava.

Najviše titula ima Škot Hendry (7), jedno SP manje osvojio je kralj '80-i Davis, ali nitko, apsolutno nitko nije bio, niti će biti ni blizu popularnosti i virtuoznosti genija iz West Midlandsa.

Ono što je u basketu Jordan, u nogometu Maradona, u tenisu Federer, to je u snookeru: Ronnie 'The Rocket' O'Sullivan.

Možda ima onih koji imaju trofej-dva više, onih koji su vrjedniji i discipliniraniji, ali samo se za O'Sullivana na snookeru navija kao na nogometnom stadionu, samo 'Raketa' može složiti maksimum od 147 poena toliko brzo da sudac ne stigne (doslovno) vraćati crvene kugle na stol.

Svejedno mu je kojom rukom igra!
Ronnie O'Sullivan je toliko abnormalno nadaren da bez stotinke razmišljanja u finalu Svjetskog prvenstva bez ikakvih problema (i neovisno o težini poteza) prebaci štap iz desne u lijevu ruku pa tako odigra 'frame' do kraja i - osvoji naslov.

Čovjeku je svejedno s kojom rukom igra! Kad je to prvi put napravio, još kao tinejdžer, ljudi su mislili da ne poštuje ni protivnika, ni gledatelja. Bilo je psovanja, prigovora 'bezobraznom klincu koji baca ljagu na gospodski sport'.

Ronnie je u živom TV-prijenosu, suočen s tim konstatacijama, hladno odgovorio 'Kako je bilo lakše odigrati potez o kojem pričate, lijevom ili desnom rukom'? Kad je dobio odgovor 'Lijevom, bio je gotovo nemoguć kut za desnu', genij je mirno rekao 'Jel' tako? E pa lijevom sam i odigrao, ne znam zašto ste se svi uspjenili' i - odšetao.

foto: Twitter/ronnieo147

Svijet ga je upoznao 1992. kad je kao 17-godišnji klinac došao na Tour i odonda snooker nije isti. Jer Ronnie je svojom nedodirljivom lakoćom pobjeđivanja drugih i samog sebe te javnim govorenjem o svojim mukama i porocima, naglavačke okrenuo uštogljenu englesku igru u uštogljenoj engleskoj javnosti. 

Zvone Boban je za Maradonu rekao: "On jednostavno loptu udara drukčije od svih nas ostalih". Tako O'Sullivan igra snooker/biljar. Drukčije, bolje, spektakularnije od bilo koga tko je ikad uzeo štap i razbio kugle.

Ili savršenstvo, ili ništa
Klinička depresija, nenormalna zahtjevi za savršenstvom u svakoj partiji od samoga sebe, uživanje droga, utapanje u alkoholu... Milijun muka i problema, a nikad raskošnijeg snooker-spektakla od onog koji samo on zna pokloniti navijačima.

Kad su ga depra i sumanuto ponavljajuće samo-analize gurnule duboko u crnilo, 2006. je usred meča sa vjerojatno drugim najboljim igračem svih vremena, Stevenom Hendryem, jednostavno - odšetao iz dvorane!

Igrao je taj meč bolje nego što će 99% profesionalaca, vrhunskih igrača, ikad igrati. Ali nije bilo ama baš sve savršeno i psihički uništeni genij složio je štap, napravio grimasu pa usred live TV-prijenosa pred milijunima ljudi napustio utakmicu.

Zamislite da Modrić usred tekme samo odšeće na kavu u prvi birc do stadiona...

To je to. A ono mijenjanje ruke kojom drži štap to je kao da Rakitić trpa svaki slobodnjak s 30 metara u rašlje i lijevom i desnom nogom, ovisno o tome za koju mu je nogu konkretna pozicija pogodnija.

Uspjeh i vagoni love nisu mu pomogli dok nije našao psihoterapeuta koji će mu pomoći. Ne da ozdravi, nego da se dan za danom što lakše nosi s depresijom i bolesno visokim zahtjevima prema samome sebi.

- Ili perfekcija ili nikako - izjavio je nebrojeno puta dok nekako nije našao kakvu-takvu sredinu.

Citati genija snookera

Znao sam ići na SP i misliti 'Samo da ovo što prije završi pa da prestanu i testovi na droge, da se mogu 'zabiti' i zaboraviti na sve.

Izgubio sam polufinale jer sam: implodirao. Sam sebe sam sabotirao. Zamisli da sam pobijedio pa u finalu morao igrati protiv onog je...og Petera Ebdona koji prije svakog poteza razmišlja pet minuta?!

SP je vrh, ali čovječe... 17 dana. Raspoloženje mi ide gore-dolje više nego ku*vine gaće.

Zapravo ni ne mislim da sam generalno depresivna osoba nego sam patio od snooker-depresije, jednostavno se nisam mogao nositi s vlastitom željom za kontinuiranim savršenstvom u svakom meču.

Premale su nagrade za maksimalni 'break' od 147 poena (savršeni rezultat u jednoj snooker partiji, nap.a.). Nikad nemam pritisak hoću li završiti sa 147 ili ne, pa svaki novi meč je šansa za maksimum. Ali svi znamo koliko je to teško napraviti i znamo koliko to ljudi vole vidjeti. I onda, kad igrači nisu nagrađeni kako treba za taj spektakl, namjerno promašim.

Dođem do 134-140 i 'falim'. To je moja poruka organizatorima. Je...e se i vi i vaš maksimum!

Ako cilj nije perfekcija, ja se ne znam motivirati. Ili težim savršenstvu ili mi je totalno svejedno. Sredina ne postoji.

Mogao bi namještati mečeve. O čovječe, kako bi mogao namještati. Igram sve lijevom, ili stalno sjedim sa ručnikom preko glave pa onda poludim i ili pometem sve kugle ili promašim zicere. Nitko ne bi posumnjao, bilo bi klasično 'Opet je Ronnie pop....o' i 'ajmo dalje. Ali ne mogu, ne možeš krasti ljude koji svoju teško zarađenu lovu izdvoje da bi platili da baš tebe gledaju. Daj sve od sebe pa kako ide, ide.

U najtežoj depri imao sam osjećaj da mi gorila sjedi za vratom. I prije mečeva govori 'Pusti snooker, ostani s obitelji, ionako će ti desna ruka otkazati poslušnost. Gotov si'. Bježao sam sa mečeva pa doma imao napadaje panike.

Pio sam toliko da je to bilo strašno. A cuga mi se zapravo gadi! Ali kad bi se napio barem mi je sat-dva bilo svejedno i osjećao bi se lijepo.
Odrastao sam sa starcima koji su bili vlasnici lanca sex-shopova. Prvi službeni turnir sam osvojio prije osamnaeste, prvih 100 poena zaredom ubacio s 10 godina, profesionalac sam od šesnaeste... Dosta specifičnosti. Iz svega toga je izrodila logika 'Nije bitna pobjeda nego kako igram. Jer ako igram savršeno onda ću valjda i pobijediti. A znam da mogu'!
Ronnie O'Sullivan. K'o Janica u naponu snage. Ako je prošla cilj, bila je prva. Takve genije nitko ne može pobijediti. Oni samo mogu - pobijediti sami sebe. 'The Rocket' sve češće pobjeđuje 'u suradnji sam sa sobom'

(Sport.ba)