Pogledajte zašto se cijeli svijet smije Ronaldu i Salahu

Kažu da je ljepota u oku promatrača. No i uz najbolju volju, teško je pronaći estetsku, a kamoli umjetničku vrijednost u novoj maniji, pravoj pošasti koja je zavladala svijetom jer bizarnim spomenicima koji se dižu u slavu nogometaša nema kraja.

Počelo je kičastim spomenikom u čast Alexisa Sancheza u njegovu rodnom Tocopillu, rudarskom mjestu na sjeveru Čilea čiji je najpoznatiji stanovnik veznjak Manchester Uniteda. Štoviše, jedna od središnjih centralnih ulica nosi njegovo ime. Spomenik je šaren, a autori su ga, da zaokruže kičasto djelo, ukrasili golemim grbovima svih momčadi u kojima je igrao i svim trofejima koje je u karijeri osvajao.

Dok se svijet još oporavljao od tog šoka, objelodanjeno je novo umjetničko (ne)djelo, i to u čast ponajboljem nogometašu svih vremena Cristianu Ronaldu. Samouki portugalski umjetnik Emanuel Santos potpisao je taj “zločin” koji je jedno vrijeme bio izložen u zračnoj luci u Madeiri, a postao je predmet poruge cijelog svijeta.

– Pa ni Isus nije mogao udovoljiti svima. Ne znam u čemu je problem. Ovo je pitanje ukusa, nije baš tako jednostavno, nekima se sviđa, nekima ne. Radio sam prema Ronaldovoj fotografiji koju sam pronašao na internetu – branio je svoje djelo Santos, koji se teško nosio s kritikama. Povukao se u izolaciju od svijeta, tonuo u depresiju... Uprava zračne luke, pritisnuta negativnim reakcijama, naložila mu je godinu dana poslije da “popravi” štetu i napravi novo poprsje.

Drugi Santosov uradak bio je puno prihvatljiviji, no kako je i sam kipar rekao, sve je stvar ukusa. Naime, nakon što je prva Ronaldova bista završila na smetlištu povijesti, to se nije svidjelo pojedinim stanovnicima Madeire koji su čak i peticijom tražili da se stara bista vrati na svoje mjesto jer je postala “otočka atrakcija”. Taj “uspjeh” s Ronaldom Santosu je pak donio novi posao jer je engleska kladionica Paddy Power od njega naručila još jednu bistu, a “žrtva” je ovaj put bio Gareth Bale. Na uveseljavanje svijeta novim bizarnim uracima s temom nogometa nije se dugo čekalo – u indijskoj Calcutti podignut je spomenik, i to u natprirodnoj veličini, u čast jednog od najvećih u povijesti – Diega Armanda Maradone.

– Hvala na lijepom spomeniku, oduševljen sam što sam u Indiji dobio ovako velik spomenik – zbunjeno je komentirao Maradona statuu visoku 3,65 metara koja je impozantna, ali mu baš nimalo ne sliči. Ili vrlo, vrlo malo... Sljedeće djelo pomaknulo je sve granice ukusa, a njemu se mogu uživo “diviti” stanovnici Kumasija u Gani i trebalo bi predstavljati Michaela Essiena. Ponovit ćemo – o ukusima se ne raspravlja – jer su, vjerojatno oduševljeni uspjehom Essienove skulpture u Kumasiju, od istog autora naručili još jedan spomenik, i to u čast Asamoahu Gyanu. Netko bi pomislio da će najbolji strijelac u povijest reprezentacije Gane biti zgrožen, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog neproporcionalno velikih ruku i glave u odnosu na ostatak tijela, no on je ponosno pozirao ispred skulpture. Jer, kako odbiti čast da ti za života podignu spomenik.

Radamelu Falcau u čast u rodnoj Santa Marti radi se spomenik u nadnaravnoj veličini, visok čak 19 metara, koji prikazuje El Tigrea u karakterističnoj pozi u kojoj proslavlja pogodak, s rukama podignutim prema nebu. Barem bi tako trebalo biti. Kipar amater Antonio Irisma Arias izradu monumentalnog spomenika financirao je iz vlastitog džepa s 10 milijuna pesosa (oko tri tisuće eura), no njegovo je (ne)djelo u svijetu izazvalo podsmijeh, a u Kolumbiji puno polemika pa se na nesretnog kipara zbog skulpture obrušilo drvlje i kamenje. Očito da ni gradske vlasti ne dijele Ariasov umjetnički ukus jer još nije odlučeno ni hoće li se spomenik naći na nekoj od gradskih površina.

Umjetnica je priznala pogrešku i baš kada smo pomislili da smo vidjeli sve, na Svjetskom forumu mladih u Sharm el-Sheikhu predstavljena je skulptura egipatskog nogometnog faraona Mohameda Salaha. Brončana statua šokirala je svijet zbog neproporcije glave u odnosu na ostatak tijela. U obranu egipatske umjetnice Mai Abdel Allah valja reći da ni ona nije bila zadovoljna finalnim izgledom.

– Izlijevanje bronce je problematično u Egiptu jer se može raditi samo na specifičnim mjestima. Nisam mogla sve odraditi kako sam željela. Prihvaćam kritike i one su normalne jer su umjetnici tome podložni. Ni ja nisam zadovoljna kako je ispalo – kazala je.

Nogometni svijet u iščekivanju je nove “žrtve”. Eto, da ne mislimo da umjetnici loše kopiraju samo prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana... Očito umjetnici i nogometaše doživljavaju na neki svoj način. Ponekad ne previše sličan stvarnosti.