sport.ba @sport.ba
MICHAEL JOHNSON Jedan od najvećih sprintera svih vremena, četverostruki olimpijski pobjednik i bivši svjetski rekorder na 200 i 400 metara, prije nešto manje od tri mjeseca pretrpio je moždani udar
"Bio sam bijesan. Nemam historiju srčanih bolesti, ne pušim, redovito vježbam, ne jedem brzu hranu. Sve sam napravio kako treba i zašto mi se onda to dogodilo? Imam 50 godina i pretrpio sam moždani udar! Što se događa?"
Tako svoju ispovijest započinje Michael Johnson, jedan od najvećih sprintera svih vremena. Četverostruki olimpijski pobjednik i bivši svjetski rekorder na 200 i 400 metara krajem augusta je pretrpio moždani udar. Danas je već puno bolje, odlično se oporavlja, ali ne krije da je proživio veliki strah i da u jednom trenutku nije znao hoće li više ikada moći hodati i normalno živjeti.
Tog 31. augusta, dvije sedmice prije 51. rođendana, Johnson je odradio još jedan trening. Baš kao i svaki drugi dan. Međutim, tog dana nešto nije bilo u redu. Po izlasku iz kućne teretane počeo je osjećati kako mu trne lijeva strana tijela. Nije bilo boli, samo neugodan i nepoznat osjećaj. Prvo što je napravio bilo je ono što je danas, na žalost, postalo svima tako uobičajeno - obratio se “dr. Googleu”. Ali, kako mu surfanje internetom nije dalo odgovor koji je tražio, ipak je nazvao prijatelja liječnika koji ga je uvjerio da ode u bolnicu. Tamo su vrlo brzo ustanovili da je pretrpio moždani udar, a u međuvremenu mu je tijelo sve više počelo otkazivati poslušnost. Do završetka magnetske rezonance više uopće nije mogao hodati niti podići išta lijevom rukom.
Michael Johnson has opened up after suffering a stroke pic.twitter.com/UEJFUCxq89
— BBC Sport (@BBCSport) November 19, 2018
"Padaju vam na pamet mnoga pitanja. Hoću li se uspjeti oporaviti? Hoću li moći opet hodati? Hoću li moći opet stajati? A najstrašnije od svega je kad vam liječnici kažu da nema odgovora. Samo će vrijeme pokazati. Bio sam u dobroj kondiciji pa su mi izgledi bili veći, ali odgovora nije bilo. To je bilo zastrašujuće." - priznao je Johnson u intervjuu za Telegraph.
"Počnete razmišljati o najbližima. Hoće li se supruga morati brinuti o meni do kraja života? Hoću li moći opet hodati? Hoću li biti u invalidskim kolicima? Hoću li biti u stanju stajati pod tušem ili otići u toalet sam? Prisiljeni ste razmišljati o najgorim mogućim scenarijima." - priča Amerikanac.
Neko je vrijeme bio jako uzrujan, ali je znao da će se početi osjećati bolje čim krene s fizikalnom terapijom. Sam sebi je zadao test - čim stane na noge, mora prehodati hodnik bolnice u Los Angelesu dugačak 200 metara. Istih onih 200 metara na kojima je nekad bio svjetski rekorder.
"Trebalo mi je 15 minuta. A nekad sam bio najbrži čovjek svijeta na toj dionici. Ali, nisam dao da me to obeshrabri. Vratio sam se u sobu i rekao supruzi, “potpuno ću se oporaviti i napravit ću to brže nego što je to itko prije mene uspio.”
Bio je odlučan kao i dvadesetak godina ranije kada se pripremao za okupaciju olimpijskog postolja. Predaja jednostavno nije dolazila u obzir.
"Bilo mi je jasno da je jedina stvar koja stoji između mene i oporavka bila moja sposobnost da se usredotočim i da radim kroz bol. Samo sam trebao ući u mod za trening i posvetiti se tome. Doslovno svaki dan sam se budio s jednim ciljem. Morao sam vratiti isti način razmišljanja kakav sam imao kad sam se natjecao i pripremao za olimpijske igre."
I uspio je. Danas je, kaže, oporavljen, ponovo redovito trenira, a osim što svaki dan mora uzimati lijekove za razrjeđivanje krvi i snižavanje holesterola, bolest ne bi trebala imati uticaja na njegov život. Michael Johnson je ostvario još jednu pobjedu. Nije za nju dobio zlato oko vrata, ali njezina važnost nije ništa manja od onih koje je nizao tijekom devedesetih kada mu nitko nije mogao stati na kraj.
(Sport.ba)
