sport.ba @sport.ba
Bila mu je samo 31 godina kada se povukao iz profesionalnog fudbala - ali Daniel Agger će vjerovatno vječno ostati upamćen kao jedan od rijetkih fudbalera koji je odolio izazovima modernog fudbala. Na vrhuncu snage - odbio je skupocjene ponude koje su dolazile iz bogatih evropskih klubova, nije želio iznevjeriti navijače Liverpoola koji su ga itekako voljeli, ali i on je njih kao i klub - nego se vratio u tim u kojem je ponikao, i jedini s kojim je 'prevario' Redse.
Vratio se te 2014. godine u Brondby, jer nije želio igrati ni za koga drugog poslije Liverpoola, a želio je i u ligu koja zahtjeva mnogo manje fizičkog napora - kako bi se posvetio i svojim drugim strastima. Da, svima onima koji vole fudbal kao igru nije bilo svejedno prije tri godine kada je Agger rekao da neće produžiti ugovor s danskim klubom.
Voljeli Liverpool ili ne - poštovanje prema klubu kakvo je Agger imao rijetko se danas sviđa. Teško da se to može porediti s onim Tottijevim, Del Pierovim, Iniestinim, Lahmovim - ali kada 12 godina svoje karijere provedete u jednom klubu, to zaslužuje poštovanje kako navijača, tako kluba i kompletne javnosti.
a
Daniel Munthe Agger je rođen 12. decembra 1984. godine u Hvidovreu u Danskoj. Fudbal je počeo da igra 1996. za lokalni Rosenhaj, samo kratko - prije nego se pridružio Brondbyju, jednom od najvećih danskih klubova.
Osam godina nakon - tačnije 2004. Agger potpisuje profesionalni ugovor s Brondbyjem, a trebale su mu samo dvije sezone da skrene pažnju na sebe - odnosno da mu veliki Liverpool ponudi ugovor. U januaru 2006. godine za 6.8 miliona eura potpisao je ugovor s Redsima, koji su te godine bili branitelji naslova Lige prvaka - a parafom na ugovor postao je najskuplji danski fudbaler.
U prvoj sezoni se baši nije proveo. Imao je samo četiri pojavljivanja u prvom timu, a propustio je i osvajanje FA Kupa te godine. Trebalo mu je nešto duže da se adaptira na engleski fudbal - ali onda kada je to uradio - Agger je postao nezamjenjiva ikona tima s Anfielda. Samo u Premiershipu, za Redse je nastupio u 175 navrata tokom 12 sezona koliko je proveo u Liverpoolu. Postigao je i devet golova, a pri tom ne računamo ovdje nastupe u Evropi i kupovima za ekipu.
U sezoni 2013/2014. postao je zamjenik kapitena Liverpoola, nakon što se Jaime Carragher penzionisao - a upravo te godine Barcelona je spremala iznenađujuće veliku ponudu za ovog fudbalera.
"Ja nikad neću igrati ni za jedan drugi engleski tim" - jasno je poručio igrač koji je u ovom timu dobio nadimak "Danski zid". 30. augusta 2014. Liverpool je potvrdio da Agger napušta Anfield - i da će nastupati za svoj jedini prethodni klub, Brondby. Dvogodišnji ugovor vrijedio je duplo manje nego cijena za koju je kupljen, a u međuvremenu odbio je i Barcelonu i još mnogo engleskih i evropskih klubova.
Možda bi u Liverpoolu ostao još sezonu-dvije-tri, ali danskoj TV3 televiziji otkrio je da je tadašnji menadžer Redsa Brendan Rodgers nipodaštavao sve njegove napore, i sav trud koji je ulagao u ekipu. A Rodgers je prije toga izjavio: "Dao mi je svoju riječ da će ostati u timu koliko god bude Liverpoolu potreban".
U drugom 'mandatu' za Brondby odigrao je 43 meča u dvije sezone, a 9. juna 2016. objavio je da će nakon isteka ugovora reći 'zbogom' fudbalu. Za potpisnika ovih redova Liverpool nije ekipa "bliska srcu", ali igrači koji znače vjernost jednoj ekipi, u ovom slučaju i jednoj ideji kakva je i "You Will Never Walk Alone" - koju ima i istetoviranu, jeste ono što je vrijedno dubokog naklona - i blagog osjećaja ljutnje kada je objavio kraj karijere.
Njegov privatni život kojem se posvetio nakon fudbala jednako je zanimljiv. Strastveni je ljubitelj rock'n'rolla i heavy metala - a najdraži bend mu je i Volbeat. Bend iz njegove domovine, odnosno njihova pjesma The Garden's Tale svirala je kao uvertira utakmica Liverpoola u Ligi prvaka od 2007. godine. Bavi se humanitarnim radom, tetoviranjem, ali ima i dva privatna biznisa.
Prije pet godina osnovao je The Agger Foundation, koja pomaže djeci u nevolji, a finasirao je i reprezentaciju beskućnika Danske - kako bi mogli otići na Svjetsko prvenstvo. Iste godine kada je završio karijeru - sa suprugom se preselio u Španiju, Marbellu gdje uživa u igranju golfa i vožnji motora. Ima i nekoliko biznisa 'sa strane', od butika kojima upravlja zajedno sa svojom suprugom, firme koja se bavi vodoinstalaterskim poslovima - ali i nekoliko tattoo studija. Investirao je novac u Tattoodo.com, zajedno sa svojim bratom, Christianom Stadilom (vlasnikom Hummela), kao i Amijem Jamesom - slavnim tattoo umjetnikom.
Svoju humanitarnu fondaciju najviše finansira tako što organizuje golf turnire, gdje su mu gosti bivši saigrači, danaski političari i slično, jer poslije tetoviranja (za koje je i licenciran) najveća strast mu je golf - koji koristi ne za profit nego za pomaganje onima kojima je to najviše potrebno, kako u Danskoj tako i drugdje.
Bivši danski reprezentativac (75 nastupa, 12 golova) važio je za neustrašivog borca na terenu, igrača koji je fantastično - skoro nepogrješivo čitao igru, znao je sve sa loptom i uz to imao snažan udarac.
Nakon okončanja karijere kazao je da mu nije žao što je otišao u Barcelonu, iako u današnjem fudbalu vrijedi onaj zakon: "Sine, kad te Barcelona zove, kreneš odmah pješke - bez obzira na kom si dijelu svijeta".
"Volim klub, baš kao što volim članove svoje porodice. Uvijek sam želio igrati ovdje - i nigdje drugo" - najbolje su riječi za zaokruživanje priče o fudbalskoj rokenroli - koju ne morate voljeti da bi imali ogromno poštovanje prema njoj.
(Sport.ba)
