sport.ba @sport.ba
Da nije bilo stravične nesreće kod Ingolstadta, Dražen Petrović bi još dugo harao košarkaškim terenima. Jedan od najboljih košarkaša svih vremena, sigurno najbolji Evropljanin ikada, bio je pionir evropske košarke u NBA ligi.
24. januara 1993. godine, u dvoboju sa Houston Rocketsima, Petrović je sjajnom fintom ponizio jednog od najboljih centara svih vremena, velikog Hakeema "The Dreama" Olajuwona.
"Bilo je zadovoljstvo igrati protiv Dražena. Svaki put kada smo igrali jedan protiv drugog išao je na mene jednako agresivno kao i ja na njega. Nikada nije bio nervozan i nije me se bojao. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, ali nažalost premalo", rekao je legendarni Michael Jordan o košarkaškom Mozartu.
Godina 1989. itekako je obilježila karijeru tragično preminulog velikana hrvatske košarke, Dražena Petrovića. Spomenute godine Petrović je u finalu Kupa pobjednika kupova uništio Snaidero Caserte s magičnih 62 poena, a zatim je u dresu Jugoslavije postao prvak Europe i što je najbitnije najbolji igrač Europe. Nakon što je pokorio "Stari kontinent", Petrović je bio spreman za nove izazove. U tom periodu američki "stručnjaci" govorili su kako niti jedan igrač iz Europe ne može uspjeti u NBA-u. Nedugo nakon Petrovićeve smrti, Danny Ainge, njegov suigrač iz Portlanda, najbolje je opisao kakav je Dražen bio igrač.
"Nikada u svom životu nisam vidio osobu koja je više od Dražena htjela uspjeti u NBA ligi. Kao da se uvijek htio dokazati nekome. Uvijek je pričao o tome kako mu je cilj biti najbolji u NBA ligi, zaigrati u All-Star ekipi i vratiti se u Europu, gdje je htio završiti karijeru. Htio je dokazati da je jedan od najboljih na svijetu. Košarka je bila njegov život", rekao je Ainge u intervjuu za „Chicago Tribune“ 1993. godine. "Petrović je osjećao da nije upao u All-Star tim zbog svoje nacionalnosti i moram se složiti s time", rekao je za kraj.
Petrović je ubrzo spakirao stvari i potpisao za Portland Trail Blazerse. "Šta sam još mogao osvojiti u Evropi? Ona mi ništa nije mogla ponuditi. Svaka večer je bila ista, bio sam prvak i osvojio sam toliko trofeja. Jednostavno, izazov koji mi se nudi u Portlandu nisam smio propustiti. Ne znam šta me čeka tamo, ali nadam se da ću dobiti dovoljno minuta", izjavio je Petrović, kojeg tadašnji trener Portlanda, Rick Adelman, nije previše doživljavao. Dražen je u svojoj premijernoj sezoni na američkom tlu odigrao sveukupno 77 minuta s učinkom od 7.6 koševa po utakmici.
"Osjećam se sjajno. Sjedim na klupi i niko me ništa ne pita. Tu i tamo odigram nešto i ubacim koji poen, ali sve u svemu mogu reći da sam najskuplji navijač u NBA ligi. Sjedim svake večeri i zaradim milion, a ako je Adelman dobre volje i ako je rezultat dobar, onda dobijem i više dolara u tih pet minuta koliko odigram", ironičan je tada bio Petrović, kojem je ubrzo prekipjelo.
"Adelman je bio svjestan mojih sposobnosti, ali nikada mi nije znao objasniti zašto ne igram. Nikad u karijeri nisam sjedio na klupi, neću ni u Portlandu", poručio je Petrović čelnicima kluba, koji su ga na kraju pustili da potpiše za New Jersey Netse.
"Niko me neće zaustaviti", izjavio je Petrović nakon što se oslobodio okova Portlanda. I, zaista, početkom 1991. godine svojoj u prvoj sezoni u dresu Netsa, Petrović je Amerikancima pokazao o kakvom je igraču riječ. Sezonu u Netsima završio je s učinkom od 12.6 poena po utakmici. U prvoj pravoj sezoni i s pravom minutažom, Dražen je polako dostizao svoj evropski učinak.
Naime, sezonu 1991./1992. završio je s učinkom od 20.6 poena po utakmici, a američki mediji prozvali su ga - Petro. Osim toga, Petrović je zaradio i prva priznanja - nominacija za najnaprednijeg igrača u NBA ligi, a s postotkom šuta od 51 posto, dodijeljena mu je titula najboljeg šutera u NBA ligi. Godine 1993. Petrović je postao apsolutni vladar Netsa. Dugo će ga pamtiti navijači Houstona, protiv čije je ekipe ubacio 44 koša, a svoju zadnju sezonu u Netsima završio je sa učinkom od 22.3 koša po utakmici i postotkom šuta od 51.8 posto s kojim je pregazio i slavnog Jordana.
U najboljoj sezoni karijere, Petrović je izabran u treću postavu NBA lige, ali zauvijek će ostati sramotna činjenica da te 1993. godine nije bio pozvan na All-star utakmicu, iako je sezonu završio kao jedan od najboljih.
"U ovom poslu ništa nije slučajno. Ako me sada nisu izabrali, kad će? Pozvali su me da dođem šutirati trice, rekao sam im 'ne, hvala'. Meni je mjesto na terenu", poručio im je Dražen.
„Amadeus, košarkaški Mozart“ nas je napustio u 29. godini svog života, kada je tog kobnog 7. juna na autoputu pored Ingolstata doživio saobraćajnu nesreću, te zauvijek napustio ovaj surovi svijet. S njim je u automobilu bila njegova djevojka, njemačka manekenka mađarskog porijekla Klara Szalantzy, koja je i upravljala vozilom, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal. Draženova porodica mnogo je ljuta na Klaru, jer nikada nije progovorila o ovom događanju, te nikada nije uputila izvinjenje zbog istog, a nekoliko godina nakon njegove smrti se udala za poznatog fudbalera Olivera Birhoffa.
Oko 17.30 sati toga dana, golf se punom brzinom zabio u kamion-tegljač, a Dražen, koji je sjedio kao suvozač, na mjestu je poginuo. Zašto je to moralo biti tako i zašto nije sjeo s ostalim igračima na avion, nikada nećemo sa sigurnošću znati... Koliko je ostavio traga u košarci najbolje pokazuju riječi sportskih i NBA legendi.
(Sport.ba)
