sport.ba @sport.ba
Cantera. Riječ koju možda niste čuli, ali o njoj sve znate. Ona označava politiku Athletic Bilbaa, kluba u kojem ne smiju igrati stranci. Ili, ajmo preciznije, gdje svaki igrač Athletica mora biti rođen u Baskiji (sedam regija, od čega su četiri u Francuskoj i jedna u Pamploni) ili mora provesti cijeli juniorski staž u Baskiji.
Klub kojem se neki dive, neki ga preziru. Oni koji mu se dive reći će da u današnje vrijeme ruskih oligarha i petrodolara jedini ne kupuju strance. Oni koji ga preziru reći će da je to šovinizam. I diskriminacija. U svakom slučaju, Bilbao živi odvojenim životom od ostatka nogometnih principa.
Real Sociedadu, drugom baskijskom klubu, da bi ostali na razini Primere, nije preostalo drugo već dovođenje stranaca. Iako, Sociedad je do nedavno imao politiku da smiju igrati stranci i Baski, zapravo svi osim - Španaca! No ta politika je pala u vodu jer danas tamo igraju Canales i Juanmi, koji nisu Baski.
Athletic je tradicionalno najbogatiji baskijski klub što mu omogućava kupovinu talentiranih igrača od susjednih klubova, kao što su Sociedad, Osasuna, Eibar, Alaves.... Sociedad je vodio sličnu politiku, međutim, bio ju je prisiljen napustiti upravo zbog Athleticovog preuzimanja njihovih igrača. Čak i nakon toga, Sociedad je znao imati momčad s više igrača iz svoje škole od Athletica, na čije preuzimanje uloge ekskluzivnog baskijskog kluba ne gledaju baš svi Baski s odobravanjem.
Iako, ta Bilbaova politika nije oduvijek bila takva. U početku su smjeli igrati samo igrači iz Bizkaje (jedna od baskijskih provincija, gdje je Bilbao). Nakon toga su proširili da mogu igrati nogometaši iz cijele Baskije, pa nakon toga i na one koji imaju baskijsko podrijetlo ili su odrasli tamo i slično. I sad dolazimo do Rumuna. U toj posljednjoj kategoriji je Cristian Ganea, Rumunj koji je kao dijete doselio u Basauri. Tamo su mu roditelji otvorili kafić, a on je krenuo u osnovnu školu. Počeo je igrati nogomet u Basconiji, potom se vratio u Rumuniju, da bi sada potpisao za Bilbao. I kao takav, prema modificiranim ili olabavljenim pravilima, smije igrati jer je odrastao u Baskiji.
I bit će tek šesti 'stranac' koji će zaigrati za Athletic. Pa red je da upoznate i prethodu petoricu. To su Vicente Biurrun (Sao Paolo, Brazil), Bixente Lizarazu (San Juan de Luz, Francuska), Fernando Amorebieta (Cantaura, Venecuela) Javier Iturriaga (Ciudad de Mexico, Meksiko) i Aymeric Laporte (Agen, Francuska). Primjera kao Athletic nema u svijetu, ima tek pojedinačnih slučajeva, kao što su Francesco Totti, Paolo Maldini, Danielle De Rossi... Kad su jednom pitali Tottija zašto nije napustio Romu i otišao u Real, kad je na stolu imao 'bjanko' ček, Totti im je odgovorio: "Biste li vi napustili siromašne roditelje i živjeli s bogatim strancima?"
Tako je danas u Bilbau, igrači koji igraju u njemu, igraju srcem. Baski koji su prešli u drugi klub, u javnosti ne pričaju o Bilbau. Ivan Campo je Bask, a od 1998. do 2003. igrao je za Real Madrid. I kad su ga pitali što misli o Bilbau, samo je slegnuo ramenima: "Znate, ne bih pričao o Athleticu, rodbina mi još tamo živi."
I tu opet dolazimo do početka priče. Cantera. Neki ga zbog toga vole, neki preziru. Pitate li Josebu Exteberriju, koji je cijelu karijeru proveo u Bilbau, odgovorit će vam kratko: Nema šanse da bih igrao za neki drugi klub. Zašto? Jednostavno. U pitanju je srce!
