sport.ba @sport.ba
Prije nego im je tu titulu oteo Simeoneov Atletico, Valencia je bila vladarica srcobolje u Europi. Šišmiši su početkom stoljeća, 2000. i 2001. okupili talentiranu i atraktivnu momčad, te ih je Hector Cuper dvije godine zaredom vodio do finala Lige prvaka.
U prvom pokušaju ih je pobijedio Real, sa Raulom, Redondom i Robertom Carlosom. Bilo je glatkih 3:0. Godinu dana kasnije, nakon uvjerljive pobjede nad Vidukinim Leeds Unitedom, išli su na megdan Bayernu iz Minhena, koji je dvije godine ranije doživio vlastitu srcobolju, nakon poraza od Manchester Uniteda „one noći u Barceloni“.
Utakmica je završena 1:1, s tim da su oba pogotka pala iz jedanaesteraca, koji su, u konačnici, odlučili i prvaka. Na koncu je Linke pogodio za 5:4 u jedanaestercima, i titula je otišla u Bavarsku, piše Germanijak.hr.
Prisjećamo se Valencijine sjajne momčadi, koja je, u jednom kratkom periodu prije nego se raspala i rasprodala, harala Španjolskom i Europom.
Santiago Canizares
Vječna rezerva u reprezentaciji, Canizares je bio maskota Cuperove Valencije – plavokosi vragolan na vratima za kojega nikada niste bili sigurni hoće li napraviti obranu svjetske klase ili prosuti loptu neprovociran. U nogometnom svijetu je ostao upamćen po suludoj ozljedi tetive koja ga je izbacila sa Svjetskog prvenstva 2002. – porezao je tetive na slomljenoj bočici „aftershavea“. Za Valenciju je odigrao 10 sezona, skupio preko 300 nastupa, dvije ligaške titule, dva kupa i kup Uefa. Legenda kluba.
Jocelyn Angloma
Neopjevani heroj Valencijine europske avanture, Angloma je harao desnim bokom, stvarajući višak u napadu i kombinirajući sa Mendietom. U Valenciji je proveo posljednje dane karijere, umirovio se godinu dana nakon nesretnog finala.
Roberto Ayala
Libero, tehnički sjajan, s odličnim čitanjem igre, Ayala je skupio preko 100 nastupa za Valenciju i Argentinu. Lider na i van terena, Ayala je početkom stoljeća slovio za ponajboljeg svjetskog obrambenog igrača. Nakon Valencije je igrao u Zaragozi i Racingu, gdje se i umirovio.
Mauricio Pellegrino
Sada je trener Southamptona, a 2001. je, sa Ayalom, činio stoperski dvojac Valencije. Odlično je čitao igru i imao solidan pas, a za Valenciju je odigrao 140 utakmica prije kratkog boravka u Liverpoolu i Alavesu. Nažalost, ostat će upamćen po odlučujućem promašenom jedanaestercu u raspucavanju.
Amadeo Carboni
Carboni je 2001. već bio veteran Valencije, za koju je igrao pune četiri godine i u kojoj će se 2006. umiroviti. Pouzdan, ofenzivno ograničen ali defanzivno snažan, Carboni je balansirao visoko pozicioniranje Valencijinog desnog beka, Anglome.
Ruben Baraja
Zadnji vezni, poznat po svom ubojitom partnerstvu sa Davidom Albeldom. Baraja je bio obrambeni štit ispred stopera, ali je imao i lampardovski osjećaj za utrčavanja u protivnički šesnaesterac i postizanje ključnih golova.
Gaizka Mendieta
Preteča modernoj osmici - Kevinu De Bruyneu ili Aaronu Ramseyju, Mendieta je bio jedan jedini za svoje doba – jednako dobar s lijevom kao i sa desnom, inteligentan u pozicioniranju, defanzivno solidan, sposoban diktirati tempo kratkim pasevima, stvarati prilike ili sam zabijati. Karijeru su mu, nažalost, obilježile brojne ozljede te nikada nije ispunio puni potencijal nakon odlaska iz Valencije. Nastupio je na oba finala, gdje je bio kapetan, a 2001. je postigao i pogodak.
Kily Gonzales
Lijevo krilo ubojitog centaršuta, brz i nepredvidljiv, Gonzales je nakon Valencije, kao i Mendieta, Lopez i Farinos, ime napravio u Interu, ali njegovi najbolji igrački dani bili su u crno-bijelom dresu.
Pablo Aimar
Aimar je bio jedan u nizu pretendenata na prijestolje argentinskog boga nogometa – Diega Maradone. El Mago, kako su ga zvali u Argentini, bio je najveći utjecaj na razvoj karijere još jednog argentinskog čarobnjaka – Lionela Messija. Aimar je bio ogledni primjerak desetke s početka stoljeća – spor, taktički trom, ali s neodoljivim prvim dodirom i pasom. S Valencijom je osvojio dvije titule u Španjolskoj i jedan kup UEFA.
Juan Sanchez
Malen, brz, sjajnog centaršuta, odličan u tranziciji, Sanchez je odigrao 125 ligaških utakmica za Šišmiše, s kojima je i osvojio dvije ligaške titule.
John Carew
Norveški bombarder, najveći trag u dugoj karijeri ostavio je u Valenciji i Aston Villi. Prototip napadača starog kova – visok, jak u duelu i zraku, sa osjećajem za gol.
