29. 11. 2017 - 19:38
Slobodan Janjuš: Čobu su svi voljeli, bez obzira da li...
907
Shares
Slobodan Janjuš: Čobu su svi voljeli, bez obzira da li navijali za Želju ili Sarajevo

SPORTSKI VREMEPLOV

Slobodan Janjuš: Čobu su svi voljeli, bez obzira da li navijali za Želju ili Sarajevo

Muhamed BIKIĆ
29. 11. 2017 - 19:38
0
Shares

Legendarnog Slobodana Janjuša se sjećam kad je branio i za Sarajevo i za Želju. Sjećam se da sam u svojoj sobi na zidu imao njegov poster na kojem je u ravni sa prečkom. Detalj koji nikada neću zaboraviti. A Čobo nam je svima u raji bio ljubimac, bez obzira da li smo navijali za Želju ili Sarajevo.    

Sa popularnim Čobom priču smo počeli od rodne Grbavice, odakle je kao veliki golmanski talent, šezdesetih godina prošlog stoljeća i krenuo u fudbalski svijet. 

24251767-1501449939939268-1235885770-n

„Na Grbavici sam odrastao, ponikao... Praktički, Grbavica je dio mene, dio moje raje... Sjećam se dobro tog lijepog vremena. S obzirom na to da sam bio gibak i da sam imao odličan odraz, ja sam se odmah opredijelio za golmana. Svi su bili zadivljeni mojim odbranama. Posebno paradama koje sam pravio po betonu. Bilo je tu i svakakvih ogrebotina, ali moja ljubav prema lopti je bila na prvom mjestu. Bio sam pravo leteće čudo od djeteta. U to vrijeme sam dobio nadimak Čobo. Inače, sa dvanaest godina sam otišao u Želju, odakle kreće moja sportska karijera“, prisjeća se tog vremena Slobodan Janjuš.

U Željinoj šampionskoj generaciji, Čobo je branio na svim utakmicama na kojima je često znao biti ocijenjen s najvećom ocjenom – desetkom.

„To je bio san svakog igrača, da njegov tim bude prvak države. To je Želji uspjelo 1972., kada sam bio standardna jedinica. Mislim da sam u bivšoj Jugoslaviji bio najmlađi golman, sa nepunih dvadeset godina branio na golu prvaka države. Bila je to sjajna generacija koju su zvali dinamit momcima. U toj sezoni sam branio na svim prvenstvenim utakmicama, dobivajući za svoje odbrane i desetke. Tadašnji novinari su me proglašavali, više puta,  golmanom mjeseca“.

24203490-1501461053271490-1394619154-n

Pored Željezničara, Čobo „ptica selica“ je branio nekoliko exjugoslavenskih klubova, pa i bordo boje gradskog rivala.

„Čudnovata je bila moja karijera. Puna lutanja. Jednostavno, pojedinci iz Želje bili su ljubomorni i ja se naljutim i odem sa Grbavice. Možda sam tu napravio veliku grešku, jer ne treba ići iz kluba gdje započneš karijeru. Jer, Željo nisu ljudi koji trenutno vode klub. Željo je publika, navijači... A ljudi u Želji su prolazni. Iz Želje sam otišao u Vojvodinu na noge reprezentativnom golmanu Ratku Svilaru. Svojim radom i branjenjem, ja sam ga potisnuo iz tima. Poslije Vojvodine sam otišao u Radnički iz Pirota, odakle sam se vratio u Sarajevo, ali ne na Grbavicu, nego na Koševo. Tu sam ostao četiri godine, pa sam otišao u Olimpiju iz Ljubljane, zatim u zagrebački Dinamo, pa u Sutjesku iz Nikšića. Na kraju sam se vratio u Želju. Znači, svaki američki film počinje i završava se sa istom scenom. Tako je bilo i u mojoj karijeri. Početak i kraj u Želji“.

24204987-1501449079939354-354743680-n

Slobodan Janjuš je na vječitim derbijima stajao na golu Želje 15, a na golu Sarajeva šest puta.

„Koliko se sjećam, kao golman Želje, četiri puta sam bio pobjednik i poražen, a sedam utakmica je završeno neriješenim rezultatom. U bordo dresu jednom sam slavio i tri puta smo bili poraženi, a dvije utakmice su završene bez pobjednika. Jedan vječiti derbi bih izdvojio, a to je kada sam branio za Sarajevo. Igrali smo na Grbavici, bio je rezultat 1:1. Za mene je to bilo veliko uzbuđenje pred prepunom Grbavicom, jer sam prvi put igrao protiv svog nekadašnjeg kluba. U 87. minuti desio se jedan žestok sudar između mene i Radeta Paprice. Obojica smo išli na loptu i u tom duelu ja sam se povrijedio i imao sam na dva mjesta prijelom noge. Ipak, i sa takvom slomljenom nogom vratio sam se na gol da branim. U jednom momentu kada sam se oslonio na tu slomljenu nogu, pao sam. Nisam mogao više ustati“.

24257402-1501449076606021-426813250-n
I pored virtuoznih odbrana, Slobodan Janjuš nije bio po ukusu tadašnjih selektora, a imao je i tu nesreću da su mu tada rivali i konkurenti bili i takve golmanske veličine, kao što su Enver Marić i Rizah Mešković.

„Ni danas mi to nije jasno. Najvjerovatnije neće biti dok sam živ. Jedina dva selektora koja su me zvala u to vrijeme bili su Vujadin Boškov i Ante Mladinić. U to vrijeme sam bio po ocjenama najbolji golan države. U svojoj karijeri imam petnaest desetki. To nema nijedan golman sa naših prostora“.

24251864-1501459016605027-437976563-n
Danas legendardni Čobo živi daleko od rodnog grada, a posljednji put smo se sreli u Las Vegasu na Balkan kupu 2017.

„Trenutno živim u Americi, na Floridi, s tim da i ovdje u Las Vegasu, supruga Suzan i ja imamo kuću. Žao mi je što sam daleko od rodnog grada. Sarajevo je grad koji se voli. Drago mi je da smo se ponovo vidjeli u povodu ovog odlično organiziranom kampu ovdje u Americi. Bosna i Hercegovina je uvijek imala talentovane igrače, a to je pokazao i ovaj kamp gdje sam i zapazio i kvalitetne golmane, koji su veoma talentovani, ali moraju još puno da rade. Čestitke organizatoru na čelu sa Muratom Alibašićem, našem Sarajliji“, rekao je na kraju legendarni Čobo, kojeg i danas svi voljeli, bez obzira da li navijali za Želju ili Sarajevo.

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

Učitaj još novosti