sport.ba @sport.ba
Sve više nogometnih zvijezda danas prelazi magičnu transfernu granicu od 100 milijuna eura, ali na prste jedne ruke izbrojat ćete one koji svoju reprezentaciju mogu uzeti za dlan da bi je odveli na Svjetsko prvenstvo.
Početkom listopada taj je pothvat učinio Lionel Messi, hat-trickom Ekvadoru podigao je s poda prebijenu Argentinu i takvu šepavu ispratio je do Moskve. Mjesec dana kasnije njegovu je bravuru u Dublinu reprizirao Christian Eriksen, čiji su golovi Dance izvukli iz rezultatske depresije i lansirali ih prema Rusiji.
- Hvala lijepa domaćinu što je zaigrao s rombom u veznom redu i omogućio Eriksenu toliko prostora na sredini terena - pokušao je biti duhovit Age Hareide, danski izbornik, poslije 5-1 pobjede u gostima (prvi dvoboj u Kopenhagenu završio 0-0). Kada se uozbiljio morao je priznati da je blagoslovljen jer mu momčad nosi “jedan od desetorice najboljih svjetskih nogometaša”.
Ocjena se na prvu može učiniti nategnutom i pretencioznom budući da Eriksenov trofejni kabinet nije dopunjavan od 2014. godine, kada je iz Ajaxa preselio u Tottenham. U Amsterdamu je osvojio četiri naslova nizozemskog prvaka i jedan kup, sa ‘spursima’ se tek sprema nešto uzeti, no to je u praksi obično nemoguća misija o čemu bi pouzdano mogli svjedočiti superstarovi poput Balea ili Modrića. Na individualnom planu davno je Eriksen prepoznat kao najbolji danski nogometaš, tri godine uzastopce proglašavan je igračem godine prije nego što je lani prepustio krunu Leicesterovu golmanu Kasperu Schmeichelu, ali u domovini su se eksperti uoči starta kvalifikacijske kampanje za SP 2018. počeli polako hladiti kada su govorili o njegovu talentu i razvoju.
- Krivim Eriksena i očekujem da odgovori na moju kritiku. Niti je ovo Ajax, niti u njegovu nogometu prepoznajem napredak. Živimo u brutalnom svijetu, izvoli se prilagoditi zahtjevima ili igraj nogomet na nekoj drugoj razini - naciljao je prije tri godine Morten Olsen mladog danskog igrača.
Dogodilo se u listopadu 2014. nakon poraza Danske protiv Portugala. Na igračev odgovor je, međutim, trebalo pričekati; u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2016. Švedska je u sudaru dvije skandinavske reprezentacije nadvisila Dansku, a trostruki strijelac Zlatan Ibrahimović ostavio na čekanju diskretnog Eriksena.
U prošloj klupskoj sezoni - paralelno i u dresu reprezentacije - Eriksen je napokon počeo cvjetati u skladu s talentom. Ambidekster poput Ivana Perišića, ne znaš u kojoj nozi čuva opasniju i precizniju praćku. On zabija s distance, razigrava, podvaljuje loptu suigračima u šansu, sjajno koristi ispražnjene džepove terena. Europski kvalifikacijski ciklus za Rusiju 2018. zaključio je kao treći strijelac, zabio je 11 i dodao tri asistencije. Ispred njega su samo Cristiano Ronaldo i Robert Lewandowski. Takvim učinkom 25-godišnjak je slomio otpor preostalih kritičara u domovini koji su tvrdili da Eriksen nikada neće dosegnuti razinu Michaela Laudrupa, genijalca koji je devedesetih briljirao u dresu Barçe, Reala i danske reprezentacije.
- Mentalno sam sazrio, osjećam da sam podigao svoj nogomet na puno višu razinu. Danas više razmišljam o udarcu nego o dodavanju, pokušavam se ponašati kao napadač, a ne još jedan vezni igrač. Rad u klubu bitno je utjecao na moj progres, sada se na terenu osjećam ugodno, potpuno sam fokusiran na utakmicu i nogomet, na terenu nemam potrebu razmišljati ni o čemu drugom - objašnjava Eriksen.
U pogonu nacionalne momčadi od svoje 18. godine, on je na pragu nogometne zrelosti već skupio 75 nastupa i postigao 21 gol, sada računa na novi iskorak sljedećeg ljeta u Rusiji. Tamo će Eriksen biti obilježen, ali poseban tretman ne mora značiti previše. Znate već, najbolji igrači znaju uzeti svoju reprezentaciju za ruku kad joj je najteže...
(Dražen Krušelj/Jutarnji.hr)
