sport.ba @sport.ba
12. juli 1998., Pariz.
Tog dana je najveći sportski događaj na svijetu, domaćin Francuska igra protiv favorita Brazila u finalu Svjetskog prvenstva. U ekipi prepunoj zvijezda, Ronaldo je ona najsjajnija. Sa potencijalnih 120 minuta susreta, brazilski broj 9 ciljao je Zlatnu kopačku.
Ipak, na iznenađenje cijele planete, njegovo ime nije bilo na spisku 11 fudbalera. Odmah su se pojavile spekulacije dok su mediji pokušavali saznati zašto najbolji fudbaler svijeta ne igra najvažniju utakmicu u karijeri. Govorilo se o povredi koljena, a spominjalo se i da je imao iznenadni napad.
A onda, pravo niotkuda, pojavila se nova postava sa Ronaldovim imenom na mjestu Edmunda. Ronaldo se nije pokazao, Francuska je slavila sa 3-0, što je bio najveći poraz Brazila na Svjetskim prvenstvima do tada.
Ono što se zaista dogodilo tog dana je možda i najfascinantnija priča u svijetu fudbala.
Na dan finala, nekoliko sati nakon ručka, Ronaldo je zaista pretrpio napad u hotelu. Tijelo mu je bilo zgrčeno, a usta su mu se krenula pjeniti.
"On je mrtav, on je mrtav", vikao je Roberto Carlos, trčeći od apartmana do apartmana i udarajući pesnicama po vratima. Saigrači Edmundo i Cesar Sampaio su stigli u sobu. Sampaio je pružio prvu pomoć i izbacio mu jezik kako se Ronaldo ne bi ugušio. Ronaldo je potom zaspao, a medicinski tim je došao. Timski doktor Lidio Toledo navodno je plakao kada je izlazio iz sobe, vjerujući da je situacija ozbiljna.
Kada se Ronaldo probudio, niko od igrača mu nije rekao šta se dogodilo. Međutim, kada je postalo očigledno da ima problem, Toledo mu je sve otkrio, a onda ga poslao na neurološke i kardijalne testove.
Poslije su stigli nalazi i sve je bilo u redu, Ronaldo je vraćen u tim u posljednjem trenutku, iako su se neki igrači protivili.
Glavna teorija zavjere kaže da je sponzor Nike prisilio selektora da Ronaldo igra. Kompanija koja proizvodi sportsku opremu navodno je imala veliku kontrolu nad rukovodstvom tima. Neki su tvrdili da je postojala klauzula u ugovoru koja kaže da Brazil obavezno mora igrati sa Ronaldom, jednom od najvećih zvijezda Nikea, dok god mu je medicinski dozvoljeno da igra.
Još jedna teorija kaže da je ovo bio rezultat ogromnog stresa ili medicinskog stanja koje je Ronaldo krio cijeli život. Carlos je priznao tokom kasnije faze turnira da je često znao uhvatiti Ronalda kako jeca u sobi.
Neki spekulišu da je čak bio otrovan. Kruže glasine i da je Ronaldo trebao markirati Zidanea prilikom kornera (oba Zizouova gola su stigla nakon kornera) te da je njegova situacija bila samo dio velike namještaljke koja uključuje FIFA-u i mito od 18 miliona funti.
Ronalda su čak i pitali oko ove situacije, ali je rekao da se ne sjeća je li mu zadatak bio da markira Zidanea. Dodao je da onaj koji je trebao markirati Zidanea nije obavio dobar posao.
Do današnjeg dana potpuni detalji finala iz 1998. nisu jasni.
Moguće je da samo Ronaldo zna šta se zaista desilo. Ipak, igrač njegovog kalibra morao je dobiti još jednu šansu da zasija na najvećoj sceni. A to je i ostvario samo četiri godine kasnije...
