sport.ba @sport.ba
Brazilska legenda Ronaldinho, u intervju za TV3 govorio je o smrti oca, Leu Messiju, Barceloni...
"Lopta je oduvijek bila moja najbolja prijateljica, nikada nisam bio duže s nekim, nego što sam bio s njom. Ne sjećam se ko mi je dao prvu loptu, ali se sva djeca u Brazilu rode ili s loptom ili s dresom ispod ruke."
Ronaldinho je rekao kako ga smrt oca više pogađa sada, nego što je to bio slučaj u djetinjstvu: "Kao dječak sam bio nesvjestan situacije u kojoj sam se nalazio. Imao sam sreće jer je ostatak moje porodice znao kako nadomjestiti oca i popuniti njegovu ulogu u obitelji."
Ronaldinho je 2008. godine odlučio dres Barcelone zamijeniti onim Milana, a sada je potvrdio da je taj potez bio njegova želja.
"Odlazak iz Barcelone bio je isključivo moja odluka jer sam tamo ispunio sve ciljeve i trebao mi je nov izazov", rekao je Brazilac pa prokomentirao svoj odnos s Guardiolom:
"S Pepom sam imao odličan odnos, bili smo poput prijatelja, a vrlo dobar sam bio i s njegovim bratom Pereom."
"Sa svima sam bio direktan i iskren, i ne mogu reći da je na kraju došlo do zasićenja koliko do želje za novim izazovima."
Prisjetio se i kako je sve izgledalo na početku njegove impresivne karijere u katalonskom klubu.
"Oduševio me poziv Barcelone. Bio sam veliki fan Koemana, Romarija, Rivalda, Ronalda... Svi moji idoli igrali su u nekoć tom klubu. Pa kada su me predstavili kao novog igrača, imao sam osjećaj kao da sam nešto osvojio!"
Osvrnuo se i na svoj odnos s Messijem kojemu je, ujedno, bio i asistent kod prvog pogotka u Barceloninom dresu.
"U moje doba dolazilo je puno velikih igrača, a posebno sam sretan što sam igrao s Messijem koji mi je postao veliki prijatelj te da sam mu upravo ja asistirao kod prvijenca. Svi ljudi koji prate nogomet imaju favorita po pitanju najboljeg igrača svih vremena, za jedne je to Pele, za druge Romario, a za neke Maradona. Svi oni su imali svoje blistave trenutke, ali ono što me čini sretnim je činjenica da sam imao priliku pratiti Messijev razvoj. Također, svi mi koji smo u počecima njegove karijere bili uz njega, znali smo kako će jednog dana postati najbolji na svijetu."
Nije puno oklijevao u odabiru najboljeg trenera koji ga je vodio.
"Rijkaard je najbolji trener kojeg sam imao, šteta je što niko nije prepoznao njegovu važnost u stvaranju pobjedničke Barcelone."
No, odbio je usporediti 'svoju' Barcelonu s onom Pepa Guardiole:
"Nemoguće je povući paralele između dvije različite momčadi. Barca je pobjeđivala prije Pepa i za vrijeme Pepa, a najbitnije je da Barca još uvijek pobjeđuje ."
Komentirao je i period nakon odlaska iz Španije u kojem je, tvrdi, ostao jednako dobar:
"Osvojio sam naslov prvaka i u Italiji, a kasnije i Copu Libertadores s Atletico Mineirom i to sedam mjeseci nakon što sam izgubio finale s Flamengom. Stvarno ne mogu reći da za ičim žalim."
Osvrnuo na svoj odnos s Puyolom te na mogućnost povratka u Barcelonu:
"Puyol mi je bio poput brata i moram mu se još jednom zahvaliti što mi je uručio trofej Gamper, bio je to nezaboravan trenutak."
"Još uvijek se nisam oprostio s Barcelonom. Vidim li se kao ambasador jednog dana? Pa, s obzirom da svi me pozdravljaju u Barcinim dresovima gdje god dođem, mogu reći da se već sada tako osjećam."
Za kraj se podsjetio trenutka koji je ušao u legendu - ovacija na "Santiago Bernabeuu":
"Uvijek se lijepo toga prisjetiti. Nikada neću zaboraviti tu 3:0 pobjedu i kako je cijeli Bernabeu aplaudirao."
