sport.ba @sport.ba
Tog 9. srpnja 2014. godine u Sau Paulu Nizozemska je bila na pragu drugog uzastopnog finala Svjetskog prvenstva. U skupini su pregazili Španjolsku 5:1 i vratili joj za finale 2010. godine pa pobjedama protiv Australije i Čilea prošli skupinu. Onda su u osmini finala u zadnjih pet minuta okrenuli protiv Meksikanaca, prošli Kostariku na penale i u polufinalu stigli do penala s Argentinom.
Ishod znate. Još jedan nesretni poraz u povijesti nizozemskog nogometa, ali osvojeno treće mjesto i razbijanje Brazila 3:0 najavilo je da bi Nizozemska na Euru 2016. mogla biti prava. No, ta utakmica protiv potučenog Brazila bila je zapravo zadnja ozbiljna utakmica koju je Nizozemska odigrala.
Rijetko viđen slobodni pad velike nacije
U rijetko viđenom slobodnom padu jedne velike nogometne nacije u sljedeće tri godine, Nizozemska je propustila plasirati se na Europsko prvenstvo koje je prošle godine prvi put prošireno sa 16 na 24 momčadi. Nekako su Oranje uspjeli završiti kvalifikacije iza Češke, Islanda i Turske te propustiti Europsko prvenstvo. No, bio je to tek početak kraja jedne reprezentacije kojoj se bolji dani uopće ne naziru.
Netom završene kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo Nizozemska je završila na trećem mjestu, iza Francuske i Švedske, a u zadnjem kolu trebala joj je pobjeda od sedam razlike protiv Šveđana kako bi se izvukli.
“Što će biti ako Švedska pobijedi Luksemburg, recimo, 8:0”, upitao je izbornika Dirka Advocaata jedan nizozemski novinar uoči zadnja dva kola kvalifikacija.
“Ma kakvih 8:0, kakvo je to glupo pitanje”, bio je sad već legendarni Advocaatov odgovor koji bi ga mogao proganjati još godinama.
Ishod znate, Švedska je slavila 8:0 i tako Nizozemcima ostavila samo puku teoriju koja se nije ostvarila. To je jedna mala anegdota, ali dovoljno govori o stanju u nizozemskom nogometu, nogometu koji je desetljećima pomicao granice i mijenjao sam duh igre. Nizozemski novinari reći će da se godinama samo okreću glave i ništa se ne radi u nizozemskom nogometu, koji iz sezone u sezonu strelovito pada na reprezentativnom i klupskom planu.
Nizozemska, sinonim za nogometni napredak i atraktivni nogomet, uvijek “druga” reprezentacija milijunima svjetskih navijača, u novom nogometnom vremenu je jednostavno zaostala. S mladim generacijama ne radi se dovoljno kvalitetno, treneri nisu dovoljno kvalitetni i malo je ili gotovo nimalo nizozemskih igrača u najvećim europskim klubovima. Tu je iznimka Arjen Robben, koji se nakon posljednjeg debakla oprostio od reprezentacije. Jedini “ozbiljan” igrač uz njega je mladi Southamptonov stoper Virgil van Dijk te Giorgionio Wijnaldum koji igra u Liverpoolu i Evertonov Davy Klaassen. Oni koji nešto površnije prate nogomet za Nathana Akea, Karima Rekika, Kennyja Tetea ili Tonnyja Vilhenu vjerojatno nisu nikada čuli, no oni su danas okosnica nizozemske reprezentacije.
Svi se drže jednog sustava, mladi bježe vani
Gotovo svi nizozemski klubovi slijepo se drže “nacionalnog” sustava 4-3-3 kojemu uporno pokušavaju prilagođavati svoj igrački kadar, umjesto da sustav prilagođavaju igračima. Tako transferi u najveće nizozemske klubove više nisu prioritet mladim Nizozemcima ili mladim strancima, liga je sve nekvalitetnija, a klubovi bilježe sve lošije rezultate.
Iznimka je Ajaxovo finale Europske lige prošle sezone, no pogledate li sastav Ajaxa u finalu protiv Manchester Uniteda, u početnoj jedanaestorici naći ćete samo četiri Nizozemca, dok su svi nositelji igre bili stranci. Peter Bosz, koji je vodio tu momčad, jedini je ozbiljan, moderni trener koji se zadnjih godina pojavio u nizozemskoj ligi, no ni njega više nema. Otišao je u Dortmund.
“Problem je što ono malo dobrih mladih nizozemskih igrača u jako ranoj fazi odlazi u inozemstvo. Naša liga im više ne nudi dovoljno kvalitetne i jake utakmice. Budimo realni, nizozemsko prvenstvo je jako slabo. Prije smo mogli privlačiti bolje igrače, barem u Ajax, no danas to više nije slučaj. Osuđeni smo na domaće igrače u ligi koji, nažalost, jednostavno nisu dovoljno dobri. I onda kad dođu pravi europski ispiti, oni ne znaju kako reagirati jer su uljuljani u sigurnost laganih pobjeda u domaćem prvenstvu”, rekla je nizozemska legenda Ronald de Boer.
PSV je ovog ljeta doživio za nizozemske pojmove neviđeni debakl ispadanjem od Osijeka, dok je izravni sudionik Lige prvaka Feyenoord u prva dva kola upisao gol razliku 1:7. OK, Manchester City i Napoli su strašno jake momčadi, ali nizozemskom prvaku ne bi se smjelo događati da ga tako gaze. Tu dolazimo do problema manjka adekvatnog rada s mladim igračima koji, kad i dođu u jače lige i klubove, nisu dovoljno dobri i u današnje vrijeme ih se preko noći zamijeni.
“Pogledajte Belgijce. Vertonghen, Aldeweireld, Hazard, Lukaku… Svi ti igrači su rano otišli iz Belgije i stasali su s najboljim igračima na svijetu. Pogledajte kakva su oni danas reprezentacija. Velik je rizik otići tako mlad u velike klubove, ali to ti je šansa da se dokažeš. Naši igrači su dovoljno dobri za igranje u nizozemskim klubovima, ali vani jednostavno nestaju”, dodao je De Boer.
I dok se može govoriti o promašenoj sportskoj politici, za koju nizozemski stručnjaci prozivaju tamošnji nogometni savez, propast nizozemskog nogometa može se sagledati i iz drugog kuta.
Nizozemska jednostavno nema generaciju
Svako toliko jednoj velikoj nogometnoj naciji se dogodi da nositelji igre odu i nema im adekvatnih zamjena. Ova nizozemska reprezentacija odlaskom Robbena, ne igranjem Sneijdera i oslanjanjem na sasvim prosječne igrače više ne spada u europski vrh. Prije točno deset godina nizozemska U-21 reprezentacija postala je europskim prvakom.
Gianni Zuicerloon, Daniel de Ridder, Royston Drenthe, Ottman Bakkal, Maceo Rigters, Boy Wataerman, Erik Pieters, Arnold Kruiswijk, Hedwiges Maduro, Ryan Donk i Ryan Babel. To je momčad koja je u finalu pregazila Srbiju 2:1.
Drenthe, talent u koji su se kleli svi u Nizozemskoj, otišao je u Real pa preko Evertona, Alanije Vladikavkaz, Sheffielda, Erciyesspora i Baniyasa u UAE-u završio karijeru s 29 godina. Danas je reper. Ryan Babel (Bešiktaš) vraćen u reprezentaciju za zadnje dvije utakmice, Erik Pieters igra u Stoke Cityju, a ostali su uglavnom utonuli u zaborav.
Od novijih nada Memphis Depay nikada nije oslobodio svoj navodni talent, napadač reprezentacije Vincent Janssen nije ništa odigrao u Tottenhamu i danas je na posudbi u Feneru, Jordy Clasie je prosječan premierligaški igrač, a Kevin Strootman ima strašno puno problema s ozljedama.
“U fazi smo u kojoj nemamo vrhunske igrače. I to si moramo priznati. Naši najbolji igrači Robben, Sneijder, van Persie i Huntelaar već su prestari. Imamo jako dobrih mladih igrača, ali oni su još premladi. Generacija iznad njih trebala bi uskočiti, ali nije dovoljno dobra. Mislim da su nam mlađe U-17 i U-19 generacije strašno dobre, samo je pitanje kad će stasati. Vjerujem da će na Svjetskom prvenstvu 2022. godine biti pravi”, rekao je De Boer.
A do tada, tko živ - tko mrtav. Još jedna loša kvalifikacijska kampanja ozbiljno bi narušila renking reprezentacije i bacila je u niže jakosne skupine iz kojih bi vrlo teško dolazila do velikih natjecanja. Stara slava i slavna povijest davna su prošlost i nešto na čemu Nizozemci više ne smiju graditi budućnost.
Iako, kako povijest kaže, posljednji put kad su propustili veliko natjecanje, 1984. i 1986. godine, osvojili su sljedeće...
