sport.ba @sport.ba
Damir Džumhur na najljepši mogući način ispisao je jučer nove stranice u historiji bh. tenisa. Naš prvi reket osvojio je ATP titulu u St. Petersburgu, što mu je ujedno i prvi ovakav naslov u karijeri.
Džumhur je u finalu milion dolara vrijednog turnira pobijedio trećeg nosioca i 29. igrača na ATP listi, Italijana Fabija Fogninija, s 3:6, 6:4, 6:2. Dvadesetpetogodišnji Sarajlija uspio se vratiti u igru nakon što je izgubio prvi set te napraviti preokret protiv favoriziranog Italijana i doći do naslova koji mu je donio odličnih 178 hiljada dolara i još sjajnijih 250 bodova.
Tako je bh. teniser od danas i zvanično 40. igrač svijeta, što je za čak 15. pozicija bolji plasman u odnosu na prošlosedmičnu listu. Tako je Džumi na najbolji mogući način zapušio usta mnogim kritičarima koji su ga često neopravdano prozivali zbog raznoraznih stvari.
Podsjetimo, ovo je drugo ATP finale Džumhuru, a u prvom je krajem avgusta u američkom Winston Salemu poražen od favorizovanog Španca Roberta Bautiste-Aguta s dva puta po 4-6. Ipak, sada smo konačno dočekali i jednu ATP titulu.
"Na početku sam bio malo nervozan i nisam mogao pronaći pravi ritam. Smirio sam se nakon gubitka prvog seta, a nakon brejka u drugom sve je bilo znatno lakše. U trećem setu sam stvarno igrao svoj najbolji tenis i uživao sam u svemu", kazao je Džumhur, pa dodao:
"Ovaj osjećaj je nevjerovatan, ali nemam vremena za slavlje. Već večeras putujem dalje. Nevjerovatno je osvojiti prvu titulu, a sve je to došlo nekako prebrzo u posljednja dva mjeseca. Nadam se da ću ubuduće biti još bolji".
Otkrio je i šta mu je bio cilj ove godine.
"Moj cilj je bio da do kraja 2017. godine uđem u Top 50, a s ovim turnirom sam to ispunio. Sada sam čak i u Top 40. Nisam mogao vjerovati da će se sve ovako izdešavati, ali znao sam da sam sposoban za velike stvari i da mogu ostvariti velike rezultate. Oni su sada tu, a ja idem dalje. Šta god da bude, ponosan sam na sve što sam do sada napravio".
Vrlo je bitno kako će Damir odigrati i sami finiš sezone. Naime, ovo mu jeste uvjerljivo najbolji ranking karijere, ali još bitnije je činjenica da je blizu 32. mjesta koje nosi status nositelja na Grand slam turnirima. To bi bio podvig ravan osvajanju svjetske titule.
Prvi bh. reket je uspio nemoguće, s naših teniskih terena probiti se u sami svjetski vrh. A to uopšte nije lahko ostvariti, pitajte recimo Edina Džeku ili Mirzu Teletovića. Upravo ovaj trojac je najbolji bh. izvozni proizvod, apsolutno domaći. Mnogi će se pitati zašto baš njih izdvajam? Hem što su najbolji naši sportisti u svojim branšama, hem što su živijeli, odrastali i počeli se baviti sportom u lijepoj nam i jednoj j jedinoj Bosni i Hercegovini.
I ptice na grani znaju kako je teško uspjeti ako počneš odavde, koliko je potrebno prepreka savladati, progutati knedli zbog isfrustriranih Facebook kritičara, kojima je jedini uspjeh popljuvati sve što valja iz ove zemlje. A toga, hvala Bogu, itekako imamo. Upraov pomenuti trojac je i ponajbolji bh. ambasador, zbog njih je jedna mala Bosna i Hercegovina prepoznatljiva u svijetu, te su više uradili na njenoj promociji od svih političara koji se busaju u prsa navodnom ljubavlju ka našoj domovini.
Nažalost, sport je na marginama bh. društva, do sada je potpuno zanemaren i nije dobio potrebnu pažnju koju zaslužuje. Tenis je apsolutno u drugom planu, ali Damir je uvijek tu da podsjeti kako je i to nama izuzetno važan sport. Bez neke prevelike podrške sponzora, uz apsolutno nadljudske napore njegovog oca Nefrida uspio je ispisati najljepše stranice bh. sporta.
Još početkom 2014. počeo je ispisivati bh. bajku, apsolutno domaću. Upravo tada probio se do trećeg kola Australian Opena, a sanjali smo samo da prođe kvalifikacije. Cijeli region pričao je već tada o meteorskom usponu mladog Sarajlije, tada 21-godišnjaka. Bio je to ogroman podvig, pogotovo kada se zna koliko smo uložili u njega. Prije tog turnira u Melbourneu, Džumi je bio 188. teniser svijeta. Od tada traje ova prelijepa priča, koja je baš nalik na najljepšu bh. sevdalinku. I trajat će ako Bog da još dugo, dugo.
Svi Bosanci i Hercegovci, sve istinske patriote, možemo biti ponosni na sva dosadašnja dostignuća ovog mladog tenisera. I ne samo njega, nego svih sportista koji ponosno pronose ime jedne i jedine nam domovine, a upravo na ovim prostorima započeli su svoj mukotrpni uspon. Zamislite da Damir igra za neku uređeniju državu, gdje je sport primarna djelatnost, a ne na marginama i da se izdvajaju veći iznosi (a ne mrvice) za njegov razvoj. Zaista je teško predvidjeti gdje bi mu bio kraj.
Koliki uspjeh je ostvario najbolje pokazuje činjenica da je sada ispred jednog Robin Hassea, Fernando Verdasca, Gilles Simona, Kyle Edmunda, Viktora Troickog, Ive Karlovića, Denis Shapovalova, Alexandr Dolgopolova, Borne Ćorića i mnogih drugih. Sjajno je to, a meni apsolutno i nestvarno, da je samo na korak od prestizanja legendi poput Gael Monfilsa ili Feliciano Lopeza.
Za mene je naš Džumi prvak svijeta, kosmosa. Iz mnogo razloga, od kojih sam neke i nabrojao. Skoro bez ikakve podrške države, kojoj je dao dosta toga, uspio je ispisati najljepše njezine stranice. Ali tako je to kod nas u Bosni, prkosnoj od sna. Upravo oni koji su do jučer nezasluženo bili na marginama, ismijavani bez ikakvog valjanog razloga i zdrave pameti, najbolji su joj ambasadori. Valjda je to naš usud i tako očito mora biti.
Dokazao je Damir također i brojnim drugim sportistima kako se voli svoja zemlja, onaj grumen koji te odgajao i na kojem je pravio prve korake, kako životne, tako i ove teniske. Proslavimo mi počesto uspjehe raznih fudbalera, rukometaša, košarkaša, pa i tenisera koji su odabrali da brane boje susjednih država iz različitih razloga (dosta njih i neopravdanih), ali uvijek smo spremni popljuvati naše heroje. A 25-godišnji Sarajlija to zaista jeste. Prvak, šampion, as, kako god želite... Uz sve to, 100 % naš proizvod. I zato - bodrimo domaće! Do sada nas još jedino ono nije izdalo, a ako Bog da nikad i neće. I zato Damire, neka je sa srećom i da ti nama budeš prvi reket svijeta jednoga dana. Zaslužio si to momčino, bh. herojčino.
Piše: Mirza Hadžijusufović
