sport.ba @sport.ba
BiH je u finalu Kirin kupa. I to je veliki uspjeh, ma šta raznorazni Facebook stručnjaci tvrdili. Mešina selekcija, znatno oslabljena, pokazala je da može kada želi i hoće.
Džeko, Spahić, Pjanić, Begović, Bešić i drugi nisu bili u Japanu, ali to se nije primjetilo. Bar ne u drugom poluvremenu.
Počeli smo bojažljivo, što nam se obilo o glavu. Danci su krenuli skoro pa u najjačem sastavu, ali i ovog puta pobijedio je onaj inat bosanski.
Šehić, Vranješ, Kolašinac, Šunjić, Cocalić, Hadžić, Grahovac, Medunjanin, Duljević, Hajrović i Đurić zaigrali su po prvi put zajedno (vjerovatno i jedini). Vidjelo se da nekima nedostaje utakmica, a Boga mi i kvaliteta. Ipak, nakon ovog trijumfa ne treba tražiti dlaku u jajetu. Haris Medunjanin još jednom je dokazao da zaslužuje mjesto u našem najboljem timu. Majstorski je vodio ove momke do senzacije, a onda u stilu prave desetke i odveo nas u finale. To je onaj Haris kakvog želimo gledati u ovoj selekciji.
Sead Kolašinac se nikome ne treba dokazivati. Popularni Seo i ovog puta je bio odličan, a nastup je upotpunio majstorskom asistencijom za Đurića. A šta tek reći za našeg novog dijamanta iz Cesene. Milane majstore sretna je majka što te ima, a i Bosna i Hercegovina Boga mi. Bravo, bravo, bravo...
Dokazao je Milan još jednom zlobnicima da itekako zna i umije kada je najpotrebnije. Ne samo glavom nego i nogom. Klasa od igrača, koja je najveće pojačanje ove selekcije od dolaska selektora Baždarevića. Garantujem to!
Stasiti napadač odavno je nadmašio Seriju B i zaista je šteta da ovakav talenat tavori po tamošnjim terenima. Od srca ti želim da pronađeš odgovarajući angažman i klub shodno tvojoj kvaliteti.
Naravno, ne smijemo zaboraviti ni ostale momke, jer su svi dali svoj doprinos. Ibrahim Šehić je sigurno bh. golmanska budućnost, ali ne i još uvijek neko na koga se možemo osloniti kao prvi izbor. Tu je ipak neprikosnoven Asmir Begović.
Ognjen Vranješ je veliki igrač, ali morat će pod hitno više poraditi na ponašanju na samom terenu. I prije žutih kartona bespotrebno ratoboran, itekako podsjeća na Emira Spahića. Selektor će tu morati zasukati rukave i uvesti red, to je potpuno sigurno.
Toni Šunjić i Edin Cocalić mogu i moraju bolje, pogotovo ovaj drugi. Anel Hadžić i Srđan Grahovac dokazali su nam da teško mogu skupa iznijeti teren u defanzivnom dijelu tima, te je zaista i teško očekivati da igraju značajniju ulogu u samim kvalifikacijama. Hare Medunjanin klasa sam za sebe, uvijek bio i ostao. Jeste pomalo spor i djeluje tromo, ali ima sjajan osjećaj za igru i loptu u prostor.
Krilni fudbaleri, Haris Duljević i Izet Hajrović, također mogu dobiti prolaznu ocjenu. Pogotovo fudbaler Sarajeva, koji je posljednjim mečevima dokazao da je zasluženo u odabranom društvu. Srećom, i Izet se polako vraća, te će morati pronaći klub u kojem će biti standardan, makar to značilo i povratak u Švicarsku.
Posebno moram se osvrnuti na Marija Vrančića, prefinjenog veznjaka iz Bundeslige. Mogao je biti tragičar promašivši penal, ali srećom po njega i sve nas prošli smo u finale. Mario, glavu gore, ti si majstor s loptom i zaslužuješ priliku u ovom timu. Ja jednostavno u njemu vidim ono nešto što je potrebno našem timu. Nadam se da će to u budućnosti i opravdati.
Armin Hodžić je također naša budućnost, baš kao i Rade Krunić. Ofanzivac Empolija ušao je u samom finišu upravo zbog penala i rutinski ga realizovao kao da u nogama ima stotine utakmica. Siguran sam da će Rade biti naš oslonac u budućnosti, ako Bog da.
Sve u svemu, momci su dokazali kako se igra za ovu malu, ali ponosnu državu. Srce na teren parola je koju možemo često čuti, a nažalost njega primjena izostane. Ovoga puta nije bilo tako, te je put u Aziju ipak opravdao očekivanja. Imamo blistavu budućnost, to sam siguran, samo da se i iskusniji igrači dohavizaju i skontaju da je igranje u reprezentaciji ispred svega. U protivnom neka napuste ovaj tabor, jer možemo i hoćemo bez svakoga.
Dokazali su Mešini ratnici da ni odmor ih ne može spriječiti da obraduju ovaj narod, te da je repka ispred kluba. I zato momci svaka čast, zaslužili ste još veću podršku u finalu protiv nadam se Vahinih Japanaca. Da dokažemo da možemo odigrati još bolje, te da se nametnemo kao favoriti u kvalifikacijama za SP.
Interesantno da na "zasluženi" odmor nisu poželjeli novi prvak Engleske Kasper Schmeichel ili sjajni Tottenhamov veznjak Christian Eriksen. Njima nije bilo ispod nivoa otputovati na Kirin kup, te se suprostaviti desetkovanim Zmajevima koji od danas zaslužuju da se zovu Hrabri sinovi Bosne ponosne...
Piše: Mirza Hadžijusufović
