sport.ba @sport.ba
"Romano Obilinović dolazi iz Splita, a nakon uspješne nogometne karijere, danas se bavi održavanjem nogometnog terena. Romano je kao dječak sanjao da jednog dana postane nogometni trener, a najviše se plaši visine. U Big Brother Kuću će ući zbog druženja, zabave i izazova, a ne radi novca, iako, ako pobjedi, priznaje, novce bi potrošio na putovanje."
Ovako, gotovo dječje nevino i svakidašnje dosadno, Veliki Brat u uvodu aktualnog "celebrity izdanja" popularnog realityja predstavlja osobu koju je u novinarskom tekstu, a kamoli u jednom pasusu i tri rečenice nemoguće predstaviti.
I Žorž, kako svi zovu 36-godišnjeg Romana, u prošlom desetljeću golgeterskog kralja prve slovenske i druge hrvatske nogometne lige, prve minute dodijeljene mu da se predstavi gledateljima koristi skromno, kao da mu je neugodno što se prijavio u show u kojem stidljivima nema mjesta:
"Kad mi završi posa, šta ja znan, oden s prijateljima, popijem dvi, tri pive, odem doma leć i ujutro opet radno... svaki dan isti."
Kakva prevara, jer ako netko ne životari iz dana u dan, onda je to Žorž. Osim ako pod rutinom ne podrazumijevate da je svaki dan isti po tome što ćete čim se probudite smišljati nove zajebancije, šale, pošalice ili mozgajući koje ćete od arhivirananih, iz bogatog vlastitog opusa, prepričati na prvoj kavi, drugom popodnevnom "hajniju" ili tko zna kojem noćnom "Đoniju šetaču", kako Žorž tepa njemu omiljenim alkoholnim destilatima.
Obilinović je dakle naša premijerna verzija onog što je u inozemstvu, a posebno u Engleskoj već odavno praksa - nogometni, u pravilu posrnuli, seleb u reality showu s poznatima. Samo što u hrvatskoj Kući nema nitko doista poznat, a još manje slavan.
Ali, svaki nedostatak za jedan dobitak, u ovom slučaju da se nacija upozna s Romanom Obilinovićem, likom koji je do sada imao status da je kultan, koji je podjednako blagoslov i prokletstvo.
Jer čak i nakon što je Žorž u opticaj pustio glasovitu snimku razgovora s menadžerom Sinišom Šošom (kada se "razveseli", jedna od omiljenih zanimacija mu je zvanje menadžera iz zemlje i susjedstva, a razgovore pušta okupljenim prijateljima u kafiću, koji pri tome umiru od smijeha), u kojem sinjski impresario pita Gascoignea sa Skalica "Koliko si spreman?" za odlazak na probu u Koreju, da bi ovaj odgovorio "A dragi, negdi 80 posto...", za Žorža i njegove besmrtne anegdote iz karijere nogometaša koji je prije svega zajebant i hedonist, znao je samo najuži krug fanova hrvatskog i regionalnog nogometnog polusvijeta.
Ipak, zahvaljujući šušuru i hypeu koji su se podigli kada se pročulo da Žorž ulazi u Big Brother, broj fanova na Facebook stranici "Using Romano Obilinović Žorž qoutes in everyday life", na kojoj se neprestano slave kultne izjave još kultnijeg lika, u samo tjedan dana povećao se za gotovo polovicu. Na pitanje "koju poziciju igraš?", Romano objašnjava "a ja ti dodan pa prođen sa strane". Iako je u karijeri zabio oko 200 golova reći će "nisan ka klasični centarfor neko ludilo...", dok će "plovljenje" na "šank liniji" opisati "Dragi, opustili se, popili malo Đonija šetača..."
Obilinović je, kako priča inače u ovim slučajevima počinje, bio predodređen za velike stvari, puno veće od golgetera lige u dresu i rangu Primorja iz Ajdovščine i Imotskog. Rođen 1979., prošao je sve mlade kategorije RNK Splita, a talentirani lijevokrilni napadač već sa 17 godina otišao je na probu u Espanyol, koji je tada upravo osvojio Kup Kralja. Nakon toga slijedi Samobor, pa Hajduk i po broju klubova koje je promijenio već tada, prije nego što je napunio 21 godinu, vidjelo se da je Žorž nemirnog duha, da ga ne drži mjesto.
Vječni vagabund i lutalica 16 godina seniorske karijere rasporedio je ovako: pet u Sloveniji (Tabor Sežana, Primorje, Koper, Mura), pet u dalmatinskim drugo i trećeligašima (Solin, Zadar, Mosor, Imotski), debi u 31. godini u Prvoj HNL s matičnim Splitom, da bi se u veteranskim godinama vratio niželigašima iz splitskog bazena (Solin, Val, GOŠK Kaštel Gomilica).
Priliku za proboj dobio je s 22 godine, kada 2002. u Primorju iz Ajdovščine sa 16 golova postaje prvi strijelac prve slovenske lige, ali njemu se iz Slovenije nije išlo na Daleki Istok (dok su mu transferi u Krasnodar i Modenu propali zbog previsoke odštete koju su tražili poslodavci), u kojoj se udomaćio i gdje također, od Piranskog zaljeva do Prekmurja uživa kultni status, a navijači su ga tamo pozdravljali transparentom na kojem je pisao njegov nadimak "Romeo Casino", kojim se jasno aludiralo na još jednu omiljenu vanterensku aktivnost napasti s lijevog krila.
Osim spomenutog Primorja, vrhunci Žorževe karijere su 2010. kada je 2010. igrajući za Imotski bio najbolji strijelac Druge HNL sa 17 golova, te sljedeća sezona, kada je konačno zaigrao u Prvoj HNL i to s matičnim Splitom. Prošlog ljeta paralelno je kosio travu i sadio cvijeće na Parku mladeži te igrao za GOŠK iz Kaštel Gomilice.
Ali, Obilinovića nisu zvali u Big Brother zato što je Anti Rebiću namjestio gol na Maksimiru ili jer je od Žrnovnice do Beltinaca zabio 200 komada, nego zato što je legenda. U punom smislu te riječi. Da je ovo istina uvjerit ćete se ako poslušate ijedan (a mi vam od srca preporučamo sve) od njegovih razgovora, ali i monologa koje prilažemo uz tekst.
Svaka od brojnih zgoda i nezgoda iz nogometa koje Žorž prepričava, o golmanu Jinxu "kojem je ćaća kupio tako dobre rukavice da same brane", ali je ovaj primio deset komada, zatim Albancu na probi u Slavenu koji je na naputak da donese fotografije za domovnicu donio dvije "na jednoj slici on s materon, a na drugoj negdi na grani bere arzelinke", zatim o ostalim neizostavnim likovima; Šarcu, Amigu, malom Budimiru... zapravo su punokrvni, masni i sočni filmski scenariji temeljeni na iznimno surovoj nogometnoj i nogometaškoj zbilji ovih prostora. Žorž je tako maestralno i detaljno dočarava društvu koje zadivljeno i nasmijano u birtiji prati priču između pripovjedačevih gutljaja hajnija i šetača, da sve izgleda kao vrhunska zajebancija, a ne vrlo teška borba za opstanak i preživljavanje.
Mandžukić i Modrić su iznimke. Stotine onih koji se na kraju vlastite nogometne balade i početku životne odiseje probude u 35-oj i u mamurluku shvate da su lake žene, teška pića i crveno i crno tijekom mladih i ludih godina posisali i ono malo što se zaradilo, presretni su ako imaju Žužule koji će im dati da prežive tako što crtaju linije po terenu i rupe na travnjaku pune pijeskom.
Naravno, navijamo da Romano pobijedi i uzme lovu u Big Brotheru, bez obzira što će to prije uspjeti manekenskom ljepotanu, furežu na Pirla i produhovljenost. Dali bi sve te koeljovske mudrosti i uvježbane poze za jedno opijanje sa Žoržom ili njegov prodor s lijevog krila i zakucavanje pod prečku.
