sport.ba @sport.ba
Impresivno je Srbija izborila svjetski naslov: U grupi su osvojili prvo mjesto, ispred Urugvaja, Malija i Meksika, ali njihov nevjerovatni pohod trajao je od početka do kraja nokaut faze.
U osmini finala protiv Mađarske gubili su 0:1 sve do sudijske nadoknade, kada Šaponjić izjednačava, a onda (kao i u finalu), dvije minute prije kraja drugog produžetka Srbija golom, tanije autogolom Tabera pobjeđuje 2:1.
Slijedilo je četvrtfinale sa SAD-om, gdje su još jednom igrali 120 minuta, ali kako ni tada nije bilo pobjednika, ali ni golova, polufinalist se tražio penalima i pronađen je tek nakon devete serije, a za pobjedu Srbije i tada je zabio Maksimović, strijelac odlučujućeg gola u finalu.
Polufinale protiv Malija donijelo je nove produžetke; Srbija je povela preko Živkovića, izjednačio je Kone, a pobjednički gol (2:1) zabija Šaponjić u 101. minuti.
Finale naravno nije moglo završiti nego produžecima, a Srbija je opet tamo bila uspješna i protiv Brazila uzela svjetski naslov golom (2:1) u 118. minuti.
I sve ovo uspjelo im je bez Romea Jozaka...
